Radite na sebi pa nećete biti opsjednuti slavnima

Već godinama opsjednuta sam slavnim osobama. Sada mi je 20, a sve je počelo kada sam imala desetak godina. Zamišljam da sam u životima tih osoba, da me vole, da smo prijatelji... Nisu to samo filmske zvijezde ili pjevači - recimo, dok se prikazivao Big Brother potrošila sam mnogo novca na sms-ove, kupila svaki časopis u kojima je nešto pisalo o tim ljudima, igrala nagradne igre, išla pred studio da vidim natjecatelje. Kasnije se to nastavilo s drugim realitiyima. Nikada nisam bila “zaljubljena” u neku od tih osoba, no silno ih želim upoznati i biti dio njihovog života. Moja opsesija je toliko narasla da cijelo vrijeme mislim o slavnima, domaćim i stranima. Znam da ćete pomisliti da sam psihijatrijski slučaj, a vjerujte i sama se tako osjećam. Dođe mi da plačem nad samom sobom, no ne znam kako da se riješim te opsesije. Jeste li čuli za takav slučaj i možete li mi dati bilo kakav savjet što da učinim?

Kad sam imala 19 godina i studirala na prvoj godini Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao članica grupe Tajči otišla sam na Jugoviziju u Zadar na nastup koji je danas, dvadeset godina kasnije, još uvijek vrlo pamćen. Tek što sam naučila kako do zgrade fakulteta i natrag, koje su mi tramvajske linije po Zagrebu potrebne, preko noći sam se našla u društvu ondašnje jugoslavenske estradne kreme, pa sam se pretvarala da mi je sasvim normalno doručkovati za istim stolom s Massimom Savićem, poslijepodne pijuckati čaj s Oliverom Dragojevićem čekajući red za probu, a navečer sa Tajči ići na prijeme po kojima su okolo šetali Hari Mata Hari, Novi Fosili ili Johhny Logan. Nije to ništa neobično da mladoj osobi imponiraju slavne osobe, da se s njima identificira ili im se divi. Ja sam, na primjer, baš u Zadru iskoristila priliku dok smo zajedno popravljale šminku, da Zorici Kondži kažem kako je moja omiljena pjevačica. Kad je izišao album grupe Stijene “Jedanaest i petnaest”, probila sam bubnjiće svojim roditeljima od zavijanja po kući “Singin’ that rock’n’ roll” i “Ima jedan svijet”. Mišljenje o njoj nisam promijenila niti danas, Zorica Kondža je još uvijek jedan od naših najboljih ženskih vokala, žena koja je oduvijek diskretno nosila svoj talent i slavu.

Djeca najprirodnije iskazuju svoje divljenje. Oni se ne stide pokazati osjećaj kojeg se mnogi odrasli kasnije srame, povezan im je s osjećajem manje vrijednosti, pa ga namjerno zatomljuju i radije stalno kritiziraju ljude oko sebe, nego da se nekome dive. Odrasli ljudi koji još uvijek znaju pokazati divljenje, na umjeren i neobavezujući način, uspjeli su sačuvati dijete u sebi. Tinejdžeri pak lako prelaze u histeriju, njihovo je divljenje povezano s identifikacijom, žele se stopiti sa svojim idolom, znati sve o njemu, izgledati kao on, govoriti kao on, pa se na svu sreću u međuvremenu dogodi odrastanje, a onda idol sa zidnog postera obično završi u košu za smeće i svi ukućani odahnu.

Kako se u potpunosti ispunilo ono što je Andy Warhol u svoje vrijeme prorekao o petnaest minuta slave koju će imati baš svatko, u današnje je vrijeme slava postala jedno poprilično isprazno dostignuće, a normalan čovjek, bez obzira koliko uspješan u svom poslu bio, od nje zazire i neugodno mu je kad se s njom suoči. Pojavom reality showa, tog istog “Big Brothera” kojeg spominjete, a potom i svih ostalih emisija došlo je do poplave, hiperinflacije slavnih, a svaka inflacija dovodi do obezvređivanja. Meni je poprilično poražavajuća činjenica da sam ja sa 16 godina na zidu imala postere Bajage i Annie Lennox, a vi danas tako gledate natjecatelje “Big Brothera” ili “Farme”.

Ne navodite u vašem pismu svoje obiteljske okolnosti, no poprilično je jasno da vaša opsjednutost slavnim osobama proizlazi iz manjka samopouzdanja, a to je pak odraz nezadovoljstva samom sobom. Niste sigurni u vlastitu vrijednost, pa mislite da bi vam druženje sa slavnim osobama dalo potvrdu da i vi nešto vrijedite, popravilo vašu sliku u očima drugih, da biste se osjećali bolje i izgradili samopoštovanje.

Ali, tu se varate, jer slava nažalost ne donosi tu dimenziju, slavne osobe i same su vrlo često nesigurne i nesretne, pa vam druženje s njima ne bi puno pomoglo. Ono što vam savjetujem jest da radite na sebi, pronađete nešto u čemu ste dobri i da to onda razvijate. Bavite se više sobom, a manje drugima. Kroz vlastito sazrijevanje shvatit ćete da vam slavne osobe mogu biti nadahnuće, uzor ili inspiracija, ali to je moguće samo ako su vam uzor ljudi koji se nečim bave i to čine jako dobro, a ne oni koji se okolo naslikavaju, a da nitko ne zna što oni u stvari rade.

Počet ćete odvajati žito od kukolja, prepoznavati prave vrijednosti, a za to vam je potrebno obrazovanje. Onda vam nitko neće moći nametati svoje mišljenje, imat ćete vlastite stavove i argumente. Niste spomenuli jeste li zaposleni ili studirate, svejedno, vrijeme potrošeno na praćenje života slavnih utrošite u čitanje dobre literature, gledanje kvalitetnih filmova, druženje sa svojim vršnjacima, odlazak u prirodu. Stvorite vlastito postojanje kojim ćete biti zadovoljni i vidjet ćete da će vaša opsesija polako, ali sigurno nestati. A ako jednom nekog svog idola iz mladosti i upoznate, nećete se u njemu lako razočarati. Nedavno sam popila kavu s Bajagom. Lijepo je kad neke iluzije ostanu netaknute.