PREDSJEDNIČINO ŠALOVANJE U DOBA GODIŠNJIH Ona je i producent i glavna glumica u trivijalnoj Igri prijestolja na mrdušanski način

Gledam s prozora svoje zgrade omanju zidarsku četu. Već danima udarniče na skelama oko jedne od oronulih dvokatnica u osječkom centru kojima hitno treba obnova. Temperatura nadomak 40 Celzijusa. Ekipa mora da se osjeća kao u paklu. Od silne atmosferske pržione ne čuje se čak ni ona uobičajena majstorska zajebancija. Ali ljudi ne posustaju, šljakaju ozbiljno i šutke. Nekako osjećaš da grčevito drže i cijene taj posao u šakama. Jer, bezdan u koji se sunovratila građevinska branša nikako da se dočeka na donju "deku" pa da se jednom opet vine pod nebo.

Ne znam kako bi ovi neslobodni zidari dočekali božansku ho-ruk intervenciju pod žezlom novopečene kraljice Balkana Kolinde (kako su je prozvale uboge žene Srebrenice), koja umjesto krune nosi žutu zaštitnu kacigu. Sumnjam da bi doista bez želučanih tegoba svarili njezino estradno miješanje stvarnosti i fikcije. Okej, vjerojatno bi se prigodno kiselo smješkali u medijskom kadru, kao i kolege kninski keramičari. Ali, grč nevjerice svrdlao bi uzduž i poprijeko njihovih utroba. Nevjerice pred ciničnom činjenicom da im poniženo pravo na rad vilinska trudbenica zapljuskuje "špahtlom" neodržive bajke. Jer, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poput blještave miješalice zahuktalo gradi Potemkinove kulise oko svoje odmetnute fikus-uloge. Tako ona suče rukave, pljucka u šake i, ne trepnuvši, začas postavlja kubike i kubike pločica, ni manje ni više nego na podove basnoslovne buduće crkve Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta.

O bacanju hudih para (40 milijuna kuna) na lasvegašku nabožnu ikonografiju u kninskoj krajini koja grca u bijedi, ili na činjenicu da nam je nekad moćna keramička industrija odavno rasprodana kao nekretnina i zemljište, predsjednica ne stiže ni razmišljati. Em prebacuje normu, em se naslikava. Zatim se, s užarenog kopna otisnula na varljivo more, žuljevito je razvlačila mreže u noći s deklasiranom ribarskom klasom i valjda im obećala povrat riboprerađivačke industrije iz rezališta otpada. Pa opet natrag na krš, gdje je sadila masline koje ostavljeni starci ionako nikada neće obrati. Vozi gđa Kolinda i kombajne i kao vodarica nosi krčage na glavi, i još marljivo stepa u trenirci na orbitrekovima, samo za kamere, negdje u svojoj dalekoj orbiti...

Problem je što je Kolinda Grabar Kitarović u svojim žovijalnim sequel idejama sjedinila previše moći: ona je i producent i glavna glumica u nekoj trivijalnoj igri prijestolja na mrdušanski način. Khalessi bez pokrića na box officeu hrvatske budućnosti.

Ima u zidarskom zanatu termin šalovanje. Riječ je o pripremi kalupa od dasaka na površini u koju će se kasnije ulijevati beton. Daske se prije nalijevanja betona obavezno nakvase da se beton ne bi zalijepio za daske koje se kasnije uklanjaju. Vilinske vizije Kolinde Grabar Kitarović kojima farba zanatski razorenu Hrvatsku lijepe se u kašu bez imalo smisla. Od te građe jeftini daščani skelet nikako se ne može ukloniti. A za to vrijeme cijena ljudskog građevinskog materijala drastično pada.