Prasičkao sam se i ne sramim se toga

Da, bio sam na prasičkanju i ne sramim se to priznati. Sjedio sam i gledao kako se na danima Otvorenih dana u golf&country clubu Zagreb u četvrtak prasičkaju naši poznati glumci i pjevačice. I moram vam priznati da su se lijepo prasičkali. Sunčan dan, s povremenim oborinama, izmamio je na teren za prasičkarenje tek nekoliko prasičkara i prasičkarki. Ja sam čekao da na dogovoreni intervju dođe Josipa Lisac, naša hvaljena glazbena umjetnica koja prasičkari posljednjih pet godina. Kada smo se prošlog tjedna dogovarali za intervju, rekla mi je svojim prepoznatljivim glasom: “Može, ali ja sam na goollfu”.

Pretraga po rječnicima

- O Bože, pa čime se ona to bavi?! - zapitao sam se i odjurio kod lektora. U razbacanoj hrpi rječnika pronašao sam onaj “Turopoljski za početnike” i odahnuo. Pod P piše: Prasičkarenje, igra ljeskovim štapom kojom se loptica udarcima gura u rupicu, igra je poznata i kao golf, što ne treba dovoditi u vezu s tipom njemačkog automobila.

Da, bio sam u pravu, kao i naš ministar kulture Božo Biškupić, koji je rekao kako ta igra, kojoj su snobovi dali strano ime, kod nas ima više stoljetnu tradiciju. Malo nas je koji znamo kako se zove ta igra. Malo nas je, ali se ne skrivamo. Kao što neki misle da se može zatomiti istina da je i špilja krapinskog pračovjeka otkrivena kada je jednom neopreznom prasičkaru zalutala loptica. No, o tom potom. Svaka rupa nađe svoju zakrpu.

I tako, sjedio sam na terasi, u tom lijepom zelenilu i gledao kako igrači prakticiraju prasičkarenje, kada me iznenada prenuo poznati glas.

- Šima, jesi li to ti? Da pozdravim svog Slavonca - dovikivao je čovjek iz čije sam siluete uskoro prepoznao njega. Tomicu Galovića, kralja hrvatskih kulena, čovjeka koji je zaštitio naše gastronomsko blago.

Uspješan prasičkar

- Nisam znao da se baviš prasičkarenjem - zapitao sam ga dok se upoznavao s mojim kolegicama.

- E moj Šima, pa ja sam ti stari prasičkar. Nije da se hvalim, ali jedan sam od boljih prasičkara u klubu - rekao nam je Tomica. Kao pravi Slavonac, odmah je naručio rundu pića i diskretno rekao konobaru da “malo deblje nareže nekoliko šnita kulena i par komadića one moje slanine”. Iznenadilo me što je tako uspješan prasičkar, ali nakon što je rekao koliko ga prasičkanje opušta, i ja sam poželio pokoji put zaprasičkariti.

- To ti je super, ja šest mjeseci, kako mi to kažemo, koljem po kućama. A ostalo vrijeme se prasičkam i prodajem kulene, seke, čvarke i slaninu - raspričao se. Kad eto ti i konobara s pladnjem mirisnog kulena i sočne slanine. To su rezultati njegova zimskog prasič-klanja po Slavoniji. Jedemo kulen i gledam prasičkanje u Zagrebu. Pa tko to može platiti?