KOMENTAR

PIŠE SNJEŽANA PAVIĆ Bitka za genocid u Srebrenici

A Bosnian Muslim woman, survivor of the Srebrenica 1995 massacre cries by the coffin of a relative, layed out among others at the memorial cemetery in the village of Potocari near the eastern-Bosnian town of Srebrenica, on July 11, 2014. Several thousand people gathered on July 11 in Srebrenica for the 19th anniversary of the massacre of some 8,000 Muslim males by ethnic Serbs forces, Europe's worst atrocity since World War II. A total of 175 newly-identified massacre victims will be laid to rest after a commemoration ceremony held in Potocari, just outside the ill-fated Bosnian town. AFP PHOTO / ELVIS BARUKCIC
 ELVIS BARUKCIC/AFP

Nakon što su vojnici Ratka Mladića grupu pripadnika UN-a uzeli kao taoce, Amerikanci, Francuzi i Britanci ugovorili su u svibnju 1995. obustavu zračnih napada na vojne snage Srba u Bosni i Hercegovini. O tome nisu ništa rekli Nizozemcima, tvrdi se u najnovijem nizozemskom dokumentarcu. Pripadnici nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a devet puta su poslali poziv za zračnu podršku kako bi zaustavili srpsku ofenzivu na Srebrenicu, ali odgovora nije bilo. U enklavi je tada bilo oko 40.000 ljudi. Ratku Mladiću Nizozemci su izručili i one koji su se sklonili u njihovu bazu u sklopu bivše tvornice akumulatora u Potočarima. Dvadeset godina tvrde da nisu imali pojma što će se dogoditi tim ljudima, a dokumentarcem koji je u ponedjeljak objavio istraživački program Argos odgovornost prebacuju na SAD, Francusku i Britaniju, pozivajući se na tisuće američkih dokumenata. Tjednima uoči pada Srebrenice u diplomatskim i novinarskim krugovima pričalo se da moraju pasti sve tri bošnjačke enklave uz Drinu - Srebrenica, Žepa i Goražde, kako bi se komplicirana situacija na terenu pojednostavila do te mjere da omogući mirovne pregovore i crtanje novih granica, entitetske podjele BiH u omjeru 51:49 posto i Daytonskog sporazuma. Nakon svih ovih godina i dalje je misterij zašto je Mladić organizirao tako masovnu egzekuciju. Srpska vojska je 11. srpnja 1995. osvojila Srebrenicu, odvojila muškarce od žena i sistematski pobila oko 8000 muškaraca i mladića, uz nijemu asistenciju zbunjenih Nizozemaca. Prema pravomoćnim presudama Haaškog suda za ratne zločine (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ), u Srebrenici je počinjen genocid.

Umjesto pijeteta prema poginulima i patnji preživjelih, uoči 20. obljetnice najtežeg zločina u Europi od Drugog svjetskog rata vode se dvije bitke: jedna na međunarodnoj sceni na kojoj nekadašnji akteri jedan na drugoga prebacuju odgovornost za krvavu eliminaciju enklave koja je tvrdoglavim opstankom remetila šanse za završetak rata, i druga između Srba i Bošnjaka o tome je li Srebrenica genocid ili nije. Sukob je eskalirao nakon najave Velike Britanije da će predložiti Vijeću sigurnosti UN-a rezoluciju o Srebrenici, u kojoj se apelira na sve države svijeta da u nastavne programe uvrste učenje o genocidu. Srbi će prihvatiti da je počinjen zločin i da su ljudi pobijeni, ali ne i to da je u Srebrenici bio genocid. Ili, kako je to rekao Milorad Dodik, “prihvatit ćemo da je u Srebrenici bio genocid ako vi prihvatite da je genocid i ubojstvo stotina Srba u obližnjem Bratuncu”. Srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić zato je ovaj tjedan uputio pismo UN-u tražeći da ne usvoje rezoluciju. “Postoji potpuno jedinstvo Srba u BiH da je ova rezolucija antisrpska jer nigdje ne spominje srpske žrtve u okolini Srebrenice”, napisao je Ivanić. Žestoka politička bitka “za” genocid i “protiv” njega odraz je sukoba u BiH. I još jedan podsjetnik velikim silama da nije bilo pametno nametati mirovni sporazum tako da jednoj zaraćenoj strani daješ pola zemlje, a dvjema ostalima drugu polovicu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 20:11