PIŠE ANTE TOMIĆ Zašto se fašisti prave glupi kad ih je priroda nesebično nadarila glupošću

Potpuno je jasno zašto Davor Šuker nije išao na fakultet. Pokušajte samo zamisliti predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza u sobici Studentskog doma “Stjepan Radić” na Savi kako čita na postelji, a onda spušta debelu knjigu na prsi i sklopljenih očiju za sebe poluglasno mrmori teško gradivo zbog kojega je dosad dvanaest puta pao ispit.

“Kako ti ide?” upita ga cimer Zdravko Mamić, ulazeći u sobu s jabukom iz menze u ruci.

“Pa, ja mislim da sam ga ovaj put savladao”, reče Šuker optimistično. “Ajde me ispitaj.”

“Ajde, može”, kaže Mamić te uzme Šukerov libar, spusti se na susjedni krevet i grickajući jabuku počne: “Na nogometnim stadionima ni za živu glavu se ne smiju vikati fašistički pozdravi poput...”

“Na nogometnim stadionima ni za živu glavu se ne smiju vikati fašistički pozdravi poput...”, ponovi poslušno Šuker, premda se vidi kako blage veze nema o čemu Mamić govori.

Kvantna teorija

“Za dom...”, pomogne mu kolega.

“Za dom...”, reče Šuker s jednakim budalastim izrazom na licu.

“Za dom s...”, približi se Mamić još zericu.

“Za dom s... Za dom s... Za dom spretni”, pokuša Šuker bojažljivo.

“Za dom spremni”, ispravi ga Mamić.

“Joj, znao sam!” vikne Šuker i pljesne se po butini kako je ovaj put bio blizu.

Mislim, stvarno, koliko glup moraš biti da to ne upamtiš? Pa, majku mu, nije to neurologija ili Aristotelova metafizika ili kvantna teorija. Sve što je međunarodna nogometna organizacija zaista tražila od nas vrlo je kratko i jednostavno pravilo da povicima iz publike ne vrijeđamo osobe druge rase, vjere ili nacije, a mi to kao dugouhi magarci, neshvatljivo uporno, svejedno i dalje činimo. I u tome žalosnom slučaju zrcali se, možda više nego i u jednome drugome, intelektualna nedoraslost fašizma. Fašisti su naprosto prokleti imbecili kojima ni Bog Otac ne može pomoći da se dozovu pameti.

Okrpiš li ih kaznom jednom, dvaput ili sto pedeset tisuća puta, u njihove tikve ništa ne ulazi. I da im uzmeš milijardu eura, isprazniš maksimirski stadion, pa ga srušiš, bagerima poravnaš i posadiš šljive i marelice, a reprezentaciji na dva stoljeća zabraniš sudjelovanje na svim natjecanjima, njihovi bi čukununuci nakon svega opet tamo 2215. zajapureno urlali: “Za dom spremni!” i “Ajmo, ustaše!” Nema šanse da oni ikad išta shvate. Naprotiv, njima je nešto i bolno i iskreno ih vrijeđa da ostatak svijeta nije slabouman poput njih.

Operni pretplatnici

Dođe ih tako svaki put nekoliko desetaka tisuća na utakmicu da viču “Za dom spremni” jer im je netko, kao, rekao da je to pjevao Nikola Šubić Zrinski. Sve operni pretplatnici iz Dugava i Sesveta, koji ne propuštaju nijednu emisiju Dražena Siriščevića i strahovito ih razgnjevljuje da ni Fifa ni Uefa ne poznaju opus Ivana plemenitog Zajca. Onda se, jasno, neizbježno dogodi skandal i ide se s notnim zapisom pod rukom glazbenim tudumima u Švicarsku objasniti kako stoje stvari.

Ili se, na primjer, uzme nekakav učenjak, feljtonist Hrvatskog slova, da sastavi prigovor kako je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. Iako nije, ni u jednom bontonu za početnike ga ne pominju. Pravila lijepog ponašanja preporučuju “Živjeli”, “Zdravo”, “Hvaljen Isusu i Marija”, “Dobro jutro”, “Dobar dan”, “Dobra večer”, “Laku noć”, “Doviđenja”, “Sluga pokoran” i “Ljubim ruke, milostiva”, a neki bi prostaci i “Di si, pička ti materina” nazvali starim hrvatskim pozdravom, dok je “Za dom spremni” tek jedno kratko vrijeme prije sedamdeset godina bio u službenoj upotrebi, a i tada ga je pristojnijem svijetu bilo gadljivo izgovarati, upravo kao što se civiliziranijim Nijemcima dizao želudac na “Heil Hitler!”

Osim toga, sve da i jest riječ o starom pozdravu, našoj slavnoj tradiciji, zašto se fašisti prave glupi kad ih je priroda ionako otprije nesebično nadarila glupošću. Nitko od njih, da se ne lažemo, ne bi pozdravljao “Za dom spremni” zato što je to tradicija, već zbog voljenog i neprežaljenog poglavnika Ante Pavelića. Posrijedi je bijedno vrdanje i izmotavanje navlas jednako slučaju kad Bora Đorđević iz Riblje čorbe reče da je ponosan da je četnik jer su četnici bili junaci Prvog svjetskog rata, a svi, naravno, znamo da Bora Čorba ustvari voli Dražu Mihailovića i četnike iz Drugog svjetskog rata.

To me i dodatno živcira kod fašista s ovih naših prostora. Ne samo da su glupi, već su i podle kukavice koje se boje priznati tko su i kakvi su. Dajte, brate, otvoreno recite da ste ustaše i četnici. Kad su već i pederi počeli slobodno izlaziti, šta se vi junačine više krijete i drhturite po ormarima? I zašto nikad kad ste sami na ulici ne pozdravljate vašim lijepim, starim hrvatskim pozdravom, nego morate biti anonimni u gomili od nekoliko tisuća navijača da biste ga se osmjelili uzviknuti?

Posljednja kazna

Neobično je to, sad mi je palo na pamet, kako za neke sramote i gadosti trebate biti sasvim sami, a druge opet traže ogromnu skupinu ljudi oko vas.

Okaljali su tako fašisti i našu posljednju utakmicu reprezentacije, jednu inače po svemu krasnu sportsku priredbu, visoku i nadmoćnu pobjedu protiv Norveške, i stvarno vam dođe žao momaka, igrača koji su se uzaludno trudili. Oni kojiput znaju biti dobro odgojeni i imati ispravne stavove. Kad se sjetite kako je Luka Modrić, jedan autentični ratni stradalnik, osvajanje Lige prvaka s Real Madridom prošle godine posvetio svim postradalima od poplava, bez razlike jesu li iz Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine, posljednja kazna međunarodne nogometne organizacije je nepravedna. Modrić ne zaslužuje igrati pred praznim gledalištem. Jednom su finom dečku upropastili veselje, a ni zbog čega, tek od vlastite gluposti.