ŠKOLA ŽIVOTA BRUNE ŠIMLEŠE

Ostati u lošem braku zbog djece? Ne, baš radi svog djeteta treba izaći iz lošeg braka

 Nina Đurđević/CROPIX

Nedavno je objavljen podatak da svaki peti hrvatski brak završi razvodom. Brojni dežurni dušebrižnici taj su podatak doživjeli kao poražavajuć, smatrajući da predstavlja dokaz krize moderne obitelji, sebičnosti brojnih pojedinaca ili nešto slično besmisleno. Iskreno, meni se čini da bi taj broj, kad bismo bili iskreni prema sebi i priznali stvarnu kvalitetu brakova, trebao biti višestruko veći. Da, da, možemo ovdje ubaciti argument da je obitelj temeljna zajednica stup svakog društva i da je kao takvu trebamo čuvati pod svaku cijenu, ali zapravo - nesretna obitelj stvara nesretno društvo! I zato je moguće da cijena bude prevelika.

Trenutno neću ulaziti u sve sulude razloge ulaska u brak, ali se želim baviti jednim, izuzetno čestim razlogom ostanka u lošem braku. Radi se o djeci. Često sam od brojnih dobronamjernih, ali zagubljenih ljudi čuo da ostaju u braku koji nikako ne funkcionira radi djece.

Kažu da znaju koliko bi ih razvod pogodio pa ostaju, iako su nesretni. Sjećaju se kako su oni ili njihovi prijatelji teško doživjeli razvod svojih roditelja i tu traumu ne žele priuštiti svojoj djeci. Iako se radi o dobroj namjeri, mislim da bismo doista trebali preispitati opravdanost tog uvjerenja. Naime, nikako ne tvrdim da razvod nije težak za djecu, bez obzira na to koliko imaju godina i koliko su povezani s roditeljima. I razvod i ostanak u lošem braku ne utječe pozitivno na djecu, pitanje je samo što je manje negativno.

Krenimo redom. Možda je korisno prvo definirati loš brak pa da znamo o čemu govorimo. U lošem braku nema intimnosti - emocionalne, intelektualne i fizičke. Ne poštujete svog partnera, čak vam se i ne sviđa. Možda ste se vjenčali dok se još niste međusobno poznavali, možda niste poznavali sebe pa niste ni znali tko bi vas mogao usrećiti, a možda ste se jednostavno s vremenom udaljili jer niste ni znali da se oko odnosa treba angažirati želite li da bude trajno uspješan.

Loš brak je onaj u kojem se bezuspješno trudite riješiti nesuglasice ili još gore, u kojem ste se prestali truditi i jednostavno pomirili sa situacijom koja vas ne zadovoljava. Mogao bih navesti još bezbroj lica lošeg braka, ali mislim da je jasno što želim reći. Iako se podrazumijeva, ipak ću to jasno naglasiti - naravno da ne smatram da su svi brakovi loši. Samo ih je dramatično velik broj, a mi često smatramo da je bolje ignorirati problem, umjesto da ga riješimo.

Uglavnom, postavljam pitanje je li za djecu bolje da ostanu dio takvog lošeg odnosa ili da se roditelji razdvoje i pokušaju naći sreću sami ili s nekim drugim. S obzirom na to da je većini jasno kakve će posljedice imati razvod, red je pažnju posvetimo i drugom scenariju. Naime, svaki roditelj zna da su djeca spužve i da upijaju sve živo. Naravno, presudnu ulogu u razvoju djeteta imaju roditelji od kojih ne samo da upijaju navike, uvjerenja, određena ponašanja, već i definiciju normalnosti.

Oni nam daju prvu sliku onoga što je normalno u prijateljstvu ili u odnosu prema zemlji u kojoj živiš ili u ljubavnom odnosu. Iako se sve to možemo promijeniti kad sazrijemo, u nas se posebno duboko ucijepi dojam ljubavnog odnosa. Kako to ljubavni odnos treba izgledati? Kakav je to normalni ljubavni odnos? Želite li doista svojoj djeci poručiti da u ljubavnom odnosu, vidi čuda, nema ljubavi? Želite li im poručiti da nema strasti? Da poštovanje nije bitno? Da treba odustati od ljubavi jer će ih tako manje boljeti život? Želite li doista svojoj djeci poručiti da ljubav za njih nije moguća? Čak i ako riječima demantirate sve ove izjave, ostajete li u lošem braku, svojim ih djelima potvrđujete.

I zato je moj odgovor jasan - Ja bih baš radi svog djeteta izašao iz lošeg braka. Naravno, prvo bih pokušao apsolutno sve da ga spasim, i onda bih probao još jednom i onda vjerojatno još jednom. Ako ustanovimo da doista ne možemo održati istinski ljubavni odnos, radi dobrobiti svog djeteta, radi toga što joj želim poručiti da je ljubav stvarna i da se ne smijemo miriti s nečim što nas ne zadovoljava, odlučili bismo se za razvod.

Do toga vjerojatno neće doći jer sam u divnom braku s osobom koja mi je kompatibilna i sve nesuglasice rješavamo dok su još u začetku, ali da slučajno dođe do toga, ne bih dvojio ni sekunde. Naravno, moj život je moja stvar, vi slušajte svoje impulse, samo razmislite da li svojoj djeci doista činite uslugu…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 04:47