Odluka Ustavnog suda koja spašava obraz države

Dvije žene i četiri muškarca, ustavni suci na čelu s Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, donijeli su odluku koja će iz temelja promijeniti praksu sudova i imati dalekometni doseg na život žena imigrantica, ali i pomaknuti stanje (be)svijesti u Hrvatskoj kad je riječ o zaštiti ženskih prava.

Jednoglasno su se složili da je obiteljsko nasilje u zemljama iz kojih su žrtve pobjegle razlog za davanje azila i dali nadu da ovdje još nije sve izgubljeno! Jednoj iračkoj državljanki A. B. koja je pretrpjela nasilje muških članova svoje obitelji, pa čak i spolno sakaćenje, ustavni suci dali su za pravo da su joj MUP i Upravni sud povrijedili ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kad joj nisu priznali pravo da zbog toga traži azil.

Tu vijest u poplavi teških primjera kršenja ljudskih prava treba gledati (i njegovati) kao fenomenalno čudo. Na bazičnoj razini: priznali su pravo ženi koja ne želi u svojoj matičnoj zemlji zbog vjere i tradicije biti mučena i ubijena - na bijeg, a time i na život. Na široj, otvorili su prostor da se u Hrvatskoj vidaju bolne rane: rodna diskriminacija, otpor prema osjetljivim društvenim skupinama i drugim kulturama.

Dobroj odluci ustavnih sudaca prethodile su loše upravnih sudaca. Spis A. B. svjedoči ne samo o položaju žena u Iraku koje se tretiraju kao vlasništvo muškarca koji ih u ime “spašavanja obiteljske časti” imaju pravo i ubiti bez kazne, nego i o količini bešćutnosti kojom joj je zahtjev odbijen. Iskaz A. B. proglasili su neuvjerljivim, a spolno sakaćanje cinično tretirali kao stvar koja se već dogodila pa nema opasnosti od ponavljanja.

Nasreću, Ustavni sud je poentirao kako se Konvencija “ne primjenjuje samo na opasnost koja proizlazi od pripadnika represivnog državnog aparata, već i na onu od osoba ili skupine koja nije dio tog aparata”. Konkretno, muža i brata, zlostavljača A. B. Evo, ovo je ta odluka zbog koje ustavni suci mogu mirne duše i bez srama tražiti od građana da im vjeruju.