NOVO LICE NA FILMU Pavle je glumio naočitog dječaka koji provocira gay svećenika: 'Igrati Gabrijela bilo je lako, teško je bilo svladati hrv. jezik'

Mladi srpski glumac imao je iznimno zahtjevnu ulogu u drami Branka Schmidta, igrao je naočitog učenika Gabrijela koji svećenika s gay sklonostima koji ga priprema za krizmu provocira ne samo izgledom nego i impresivnim vjerskim obrazovanjem.

I on zna da je “manje” katkad “više” pa izbjegava prejake gestikulacije. Budući da mu hrvatski nije materinski jezik, sjajno je svladao dikciju, osobito pri recitiranju Hvalospjeva ljubavi iz Poslanice Korinćanima.

Stoji to u objašnjenju žirija koji je odlučio u kategoriji za najbolje novo lice u kazalištu i filmu nominirati Pavla Čemerikića za njegovu ulogu u filmu “Agape”. Mladi glumac, koji je trenutno u Beogradu, nije skrivao svoje oduševljenje ulogom koju je tumačio i koja je na njega ostavila jak dojam.

Između dobra i zla

- Moram priznati da je igrati Gabrijela bilo super. To je vjerojatno najzanimljivija, a ujedno i najzahvalnija uloga koju sam imao prilike tumačiti u svojoj skromnoj karijeri.

Najzabavnije je zapravo bilo vaganje između dobra i zla. I, naravno, ideja da moj lik nije tu tek igrom slučaja, nego da je u nekakvoj misiji, da ima uzvišeni zadatak koji mora ispuniti i da je poslan kako bi nešto učinio - kaže Čemerikić i dodaje kako su se stvari definirale same od sebe nakon što je saznao tko je bio anđeo Gabrijel. Tako je, dodaje, nastao “recept” za taj lik i on se vodio po tim uputama. Od tog trenutka sve se promijenilo.

Kave u pauzi

- Sve je ostalo, zapravo, igra. U tom je smislu Gabrijel bio jako zahvalan. Koliko god on bio “bad guy”, on i ja smo se zapravo jako dobro slagali - kaže Čemerikić i dodaje kako je za vrijeme snimanja filma najteže, odnosno, najizazovnije bilo svladati hrvatski jezik. Na njegovu sreću, kolegica Helena Buljan mu je pomogla, na čemu joj je beskrajno zahvalan.

U samo nekoliko proba pomogla mu je da se oslobodi i savlada jezik. To je, zapravo, jedino bilo teško, a sve ostalo nije bio problem. Najslađi trenuci bili su oni u kojima je, između instrukcija, pio kavu. Premda pije nezaslađenu, kaže kroz smijeh, to su bili trenuci opuštanja i tihog zadovoljstva, u kojima se osjećao dobro i smireno.

Nominacija za najbolje novo lice na filmu i kazalištu ga je, priznaje, iznenadila. Nije očekivao da će žiri koji je odlučivao o nominacijama primijetiti baš ulogu koju je on tumačio, s obzirom na mnoge druge mlade glumce koji su snimili filmove.

- Bio sam polaskan, svakako. U svakom slučaju sam osjetio nešto lijepo, posebno - kaže Čemerikić.