ZAGREB - Malo tko će pomisliti da je ljubav, a pritom se misli na “partnerske odnose”, nešto jednostavno. Zapravo, koliko god o njoj pričali i saznavali, koliko god savjeta od “babe i dide”, susjeda i prijatelja slušali, ona nas uvijek nanovo s nečime iznenadi i nerijetko nam čitav svijet okrene naglavačke.
Ništa lakše s ljubavi nije ni stručnjacima, odnosno psiholozima socijalne psihologije specijaliziranima za intimne ili parnerske ili bliske odnose, kako se već sve naziva to područje.
Uvijek novi problemi
Profesorica Željka Kamenov s Odsjeka psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu zadnjih deset godina intenzivno “čačka” kroz ljubavnu tematiku i, kako sama kaže, bavljenje partnerskim odnosima ne može se usporediti ni s kojim drugim područjem psihologije.
- Vrlo je interesantno da kada god napravimo neko ispitivanje, ono uvijek otvori neka druga pitanja i moramo istraživati dalje. To mi se s drugim područjima psihologije nije događalo, istraživanje nekog pitanja o ljubavi nužno otkriva neki novi problem - navela je profesorica Kamenov, a ujedno pojasnila zašto iznad njezina stola stoji natpis “Misao desetljeća: Nema više novih projekata!” To joj je, naime, napisala asistentica.
Ipak, profesorica Kamenov pripremila je niz novih projekata, a jedan od njih ponajviše će oduševiti - studente. Na Odsjeku psihologije uvodi se izborni kolegij za studente 4. i 5. godine (diplomski studij prema Bolonji), a nosi primamljiv naslov “Psihologija partnerskih odnosa”.
Pažljivo slušaju
- Vjerujem da će među studentima vladati velik interes jer kada na kolegiju o socijalnoj psihologiji spominjemo partnerske odnose, odjednom svi pažljivo slušaju. Ovi koji su završili diplomski iz šale mi kažu da se ljute na mene što ga nisam uvela i prije. Inače, na doktorskom studiju postoji kolegij o partnerskim odnosima, no njima je potrebnije učiti o metodologiji istraživanja pa se kolegij na tome i zasniva - podrobnije je pojasnila profesorica.
Sada će studenti učiti o, navedimo samo nekoliko tema, “modelu ulaganja i stabilnosti veze”, “izboru partnera”, “kvaliteti partnerskih odnosa i psihičkom zdravlju”, “uvjerenjima i zabludama o ljubavi”, “braku i kohabitaciji: očekivanjima i zadovoljstvu”, pa o svemu vezanome uz vezu... U svakom slučaju, profesorica Kamenov vjeruje da će studenti ono što nauče itekako primjenjivati u svojim životima.
Dobro razumijevanje partnerskih odnosa zapravo je dobro razumijevanje komunikacije u njezinu najširem smislu. Znači li to da bi predmet o ljubavi trebali učiti i tinejdžeri u srednjim školama kako ne bi “u život krenuli nespremni”?
- Ne samo tada, već bi i oni puno mlađi trebali imati predmet u školi na kojem bi učili o odnosima s drugima, a onda malo-pomalo i o partnerskim odnosima - smatra profesorica Kamenov, a spominje i kako nešto slično predaje strojarima i inženjerima koji, kaže, kada počnu predavanja, kolutaju očima, a na kraju semestra traže - još.
Sama se profesorica, otkriva, ovom tematikom počela baviti zbog jedne interesantne teorije o privrženosti - prvi privržen odnos razvijamo s majkom, kao tinejdžeri s prijateljima, a kasnije s ljubavnim partnerom. No, odnos s majkom determinira nas do kraja života i presudan je za svaki naš drugi odnos (neovisno kojega smo spola).
Žele biti uz partnericu
- Moja reakcija na tu teoriju bila je ‘Ma daj!’ Od tada se bavim partnerskim odnosima - ispričala je.
Jedno je pak prijašnje istraživanje, navodi profesorica, otkrilo zanimljiv “simptom” muške ljubavi. Oni kada vole vrlo često svoje slobodno vrijeme žele provoditi stalno s partnericom, dok žene kada vole tu istu želju baš i nemaju.
- Samo zato što se ona ili on drugačije ponaša, ne znači da ljubavi nema. Nadamo se da će parovi onda bolje prihvaćati jedno drugo pa i nalaziti kompromise, ali u djelima, a ne samo riječima.
Muški i ženski način rješavanja problema
- Ljubav je, zapravo, komunikacija. Ali ne na način lijepo sročene rečenice, već su to postupci, uvažavanje drugoga tako da prestanemo biti uvjereni kako je jedino naše mišljenje valjano, da konačno poslušamo i tu drugu osobu. Nažalost, navikli smo prema onima koji su nam najbliži odnositi se najgore - ustvrdila je.
Jednostavan primjer, suprug dođe s posla i na njemu se vidi da je jako loše volje. Pogrešno bi bilo, navodi Kamenov, da ga supruga ispituje - a što ti je, a daj mi ispričaj, a kako ti mogu pomoći... Kada bude htio, ispričat će. S druge strane, supruga dođe doma loše volje pa joj suprug na njezino žaljenje o poslu kaže: ‘Pa daj otkaz’’ To je pak ‘muški način’ rješavanja problema.
Ta loša komunikacija, složila se profesorica, može nam uništiti sve - od karijere do obitelji. - Na poslu, primjerice, u najgorem slučaju možete dobiti otkaz, a u najboljem ćete biti nezadovoljni - dodala je.
Razbijanje mita da žene više vole
Trenutačno se Kamenov bavi istraživanjem koje će, možda, maknuti “ljagu” s muškaraca da su oni hladnokrvna bića koja ne umiju voljeti poput žena. Naime, pojašnjava profesorica, istraživanja partnerskih odnosa obično su feminizirana pa ispada da žene vole više nego muškarci.
- Želimo provjeriti jesu li dosadašnja istraživanja bila nepravedna prema muškarcima pa propitujemo druge načine izražavanja ljubavi. Primjerice, pomaganje ženi oko brige za kućanstvo, provođenje slobodnog vremena, pa i iskazivanje osjećaja seksom jer to je, uglavnom, muški način iskazivanja ljubavi - pojasnila je profesorica istraživanje koje radi s američkim kolegom Tedom Houstonom.