Kome će 12 bodova dati Ukrajina” - podsmješljivo se pitao Aleksandar Kostadinov dok je u subotu uvečer za HRT komentirao prijenos Eurosonga - “ne valjda Rusiji?”. Da je malo pažljivije pratio što se događa pred kamerama, morao je vidjeti da je Ukrajina već “odradila” Rusiju i dala joj četiri boda, no to je bilo u onom kratkom pregledu prije nego što se počnu dijeliti 8, 10 i 12 bodova, oko čega se pravi posebna predstava. Kostadinov, međutim, nije običan gledatelj koji kod kuće smije zadrijemati u fotelji pa nešto takvo i ne zamijetiti, on je službeni komentator i na sve mora obratiti pažnju.
Zašto nije? Zato što je bio pun sebe, brbljao je bez prestanka i o onome što je bilo i što nije bilo važno za Eurosong, bio je potpuno dekoncentriran i nije dao publici da u miru prati prijenos te eventualno stvori vlastite zaključke. Hvalio se time da uopće nije gledao polufinalne večeri, nego je pjesme preslušao na YouTubeu. Kada je nizozemski duo The Common Linnets izveo “Calm After the Storm”, po Kostadinovu je to bila dobra pjesma, no nije za Eurosong. Ispostavilo se da su Nizozemci upravo na to računali i naposljetku završili drugi. Pobjednik Thomas Neuwirth, odnosno Conchita Wurst za njega je bio samo “Tom”, kao da su sate i sate proveli na šanku, a prezime je - predvidljivo - purgerizirano u “vuršt”. Aleksandar Kostadinov bio nam je te večeri noćna mora, ali i oličenje hrvatskog komentatora televizijskih prijenosa koji smatra da nijednog trenutka ne smije šutjeti dok priredba traje. Takvi nas tipovi maltretiraju dok gledamo prijenos nekog stranog showa, otvaranje ili zatvaranje Olimpijskih igara te kojekakvih drugih sportskih događaja. Kada je RTL prvi put otkupio licencu za prijenos Oscara, u svom je studiju improvizirao show koji je konkurirao onome iz Hollywooda i priječio vas da pratite spektakl.
Da ste slučajno promijenili kanal i pogledali kako taj isti događaj prati neka druga televizija, našli biste se u drugoj civilizaciji. Na RTS-u je komentator prijenos prve polufinalne večeri Eurosonga popratio samo najnužnijim podacima, tek toliko koliko je potrebno da znate nešto malo više o izvođaču koji upravo nastupa. Kada je Olimpijada u pitanju, na BBC-ju su pak pazili da komentari ne priguše priredbu, bili su diskretni, a ipak informativni. PRO 7 prenosi Oscare na najekonomičniji mogući način, bez komentara, jer ionako računaju da luđaci koji zbog toga ostanu budni znaju nešto malo engleskog.
U nas se uvriježila predrasuda da komentator mora biti zabavljač. Potpuno krivo, bilo bi pametnije da televizijski urednici razmisle što riječ “komentar” uopće znači.