Jiriju Menzelu romani pokojnog Bohumila Hrabala očito su bili poticajno štivo. Još od prvijenca "Strogo kontrolirani vlakovi", za koji je nagrađen Oscarom, Menzel je imao sreće s ekranizacijama Hrabalovih predložaka: "Hirovito ljeto", uz "Selo moje malo", Menzelov je najsugestivniji film, a "Ševe na žici" - nakon 21 godine provedene u bunkeru pobijedile su na festivalu u Berlinu.
Roman "Služio sam engleskog kralja", priča o usponu i padu malog konobara u različitim režimima, ilegalno je objavljen u bivšoj Čehoslovačkoj 1971. godine, da bi početkom devedesetih postao svjetski bestseler. Malo je nedostajalo da Menzelu taj projekt izmakne zbog borbe različitih producenata za filmska prava.
• Je li točno da je vaš kolega Jan Hrebejk trebao režirati film po Hrabalovoj knjizi?
- Njegov scenarij je promašio suštinu knjige. Ni meni nije bilo lako, no već sam bio iskusan kada je u pitanju Hrabal.
• Vaša je filmska adaptacija dosta radikalna: zadnje poglavlje romana pretvorili ste u okvirnu priču koja presijeca zbivanja iz drugih razdoblja.
Ta se priča odigrava u komunističkoj Čehoslovačkoj i po gotovo monokromnom vizualnom stilu razlikuje se od ostalih dijelova filma. Trebao mi je kontrast, nešto što će svojom svedenošću odudarati od spektakularnih epizoda iz dvadesetih, tridesetih i četrdesetih godina.
• Kada ste upoznali Hrabala?
- Kada su me pozvali da sudjelujem u omnibusu "Biseri na dnu", koji su radili diplomci FAMU, češke filmske akademije, po Hrabalovim pričama. Izabrao sam "Smrt gospodina Baltazara" i tako došao u kontakt s piscem. Bio je mučaljiv čovjek, nije govorio mnogo, ali smo se dobro razumjeli.
• Imali ste sreću da ste ekranizirali "Strogo kontrolirane vlakove" tek što su objavljeni...
- Prava je istina da smo mi na scenariju radili i prije no što se knjiga pojavila. Hrabal je imao nekoliko verzija rukopisa, a završna je najsličnija mom scenariju.
• Rekli ste da je "Služio sam engleskog kralja" priča o češkom karakteru...
- Nitko nije tako dobro razumio Čehe kao Hrabal. On ih nije osuđivao, ismijavao, samo je o njima pričao zgodne priče u kojima ste sve shvatili iz podteksta. Junak filma u stanju je prihvatiti i nacizam ako mu to osigurava lagodnu poziciju. Hrabal nije bio moralist, ali je bio jako precizan u oslikavanju češkog karaktera.
• Je li točno da su u ovom filmu trebali glumiti Damir Lončar i Igor Mešin, s kojima ste u zagrebačkoj Komediji radili "Nemoćnika u pameti"?
- Nakon što sam za glavnog glumca izabrao Bugarina Ivana Barneva, moji su producenti poludjeli. Da sam se odlučio za Alaina Delona, ne bi imali ništa protiv, iako on uopće za tu ulogu ne bi bio podesan. Zato se Lončara i Mešina nisam usudio spomenuti.
• Što vas je u mladosti više privlačilo, film ili kazalište?
- Kazalište. Kada sam u Pragu kao 16-godišnjak gledao jednu predstavu u režiji Bojana Stupice, bio sam ponesen radošću kazališta. Ipak, upisao sam FAMU, jer sam znao da ću tamo lakše upasti, međutim, nisam požalio. Bila je to puno bolja akademija od kazališne.
• Film "Služio sam engleskog kralja" vidjelo je u Češkoj 800 tisuća gledatelja. Kako su film primili kritičari?
- Ne jako dobro. S njima uvijek imam problema, stalno žele nešto drugo od onoga što vide na ekranu. Ne znam zašto sami ne režiraju filmove. Uostalom, ne žalim se. Istvan Szabo u Mađarskoj prolazi još gore.
• Imate li projekata koje niste realizirali?
- Nikad si nisam mogao dopustiti takav luksuz da istodobno radim na četiri-pet priča. Onda ni onu za koju ste dobili novce ne napravite kako spada. Ne žuri mi se, novi posao će već doći, svejedno mi je da li na filmu ili u kazalištu.
Nenad Polimac
Roman "Služio sam engleskog kralja", priča o usponu i padu malog konobara u različitim režimima, ilegalno je objavljen u bivšoj Čehoslovačkoj 1971. godine, da bi početkom devedesetih postao svjetski bestseler. Malo je nedostajalo da Menzelu taj projekt izmakne zbog borbe različitih producenata za filmska prava.
• Je li točno da je vaš kolega Jan Hrebejk trebao režirati film po Hrabalovoj knjizi?
- Njegov scenarij je promašio suštinu knjige. Ni meni nije bilo lako, no već sam bio iskusan kada je u pitanju Hrabal.
• Vaša je filmska adaptacija dosta radikalna: zadnje poglavlje romana pretvorili ste u okvirnu priču koja presijeca zbivanja iz drugih razdoblja.
Ta se priča odigrava u komunističkoj Čehoslovačkoj i po gotovo monokromnom vizualnom stilu razlikuje se od ostalih dijelova filma. Trebao mi je kontrast, nešto što će svojom svedenošću odudarati od spektakularnih epizoda iz dvadesetih, tridesetih i četrdesetih godina.
• Kada ste upoznali Hrabala?
- Kada su me pozvali da sudjelujem u omnibusu "Biseri na dnu", koji su radili diplomci FAMU, češke filmske akademije, po Hrabalovim pričama. Izabrao sam "Smrt gospodina Baltazara" i tako došao u kontakt s piscem. Bio je mučaljiv čovjek, nije govorio mnogo, ali smo se dobro razumjeli.
• Imali ste sreću da ste ekranizirali "Strogo kontrolirane vlakove" tek što su objavljeni...
- Prava je istina da smo mi na scenariju radili i prije no što se knjiga pojavila. Hrabal je imao nekoliko verzija rukopisa, a završna je najsličnija mom scenariju.
• Rekli ste da je "Služio sam engleskog kralja" priča o češkom karakteru...
- Nitko nije tako dobro razumio Čehe kao Hrabal. On ih nije osuđivao, ismijavao, samo je o njima pričao zgodne priče u kojima ste sve shvatili iz podteksta. Junak filma u stanju je prihvatiti i nacizam ako mu to osigurava lagodnu poziciju. Hrabal nije bio moralist, ali je bio jako precizan u oslikavanju češkog karaktera.
• Je li točno da su u ovom filmu trebali glumiti Damir Lončar i Igor Mešin, s kojima ste u zagrebačkoj Komediji radili "Nemoćnika u pameti"?
- Nakon što sam za glavnog glumca izabrao Bugarina Ivana Barneva, moji su producenti poludjeli. Da sam se odlučio za Alaina Delona, ne bi imali ništa protiv, iako on uopće za tu ulogu ne bi bio podesan. Zato se Lončara i Mešina nisam usudio spomenuti.
• Što vas je u mladosti više privlačilo, film ili kazalište?
- Kazalište. Kada sam u Pragu kao 16-godišnjak gledao jednu predstavu u režiji Bojana Stupice, bio sam ponesen radošću kazališta. Ipak, upisao sam FAMU, jer sam znao da ću tamo lakše upasti, međutim, nisam požalio. Bila je to puno bolja akademija od kazališne.
• Film "Služio sam engleskog kralja" vidjelo je u Češkoj 800 tisuća gledatelja. Kako su film primili kritičari?
- Ne jako dobro. S njima uvijek imam problema, stalno žele nešto drugo od onoga što vide na ekranu. Ne znam zašto sami ne režiraju filmove. Uostalom, ne žalim se. Istvan Szabo u Mađarskoj prolazi još gore.
• Imate li projekata koje niste realizirali?
- Nikad si nisam mogao dopustiti takav luksuz da istodobno radim na četiri-pet priča. Onda ni onu za koju ste dobili novce ne napravite kako spada. Ne žuri mi se, novi posao će već doći, svejedno mi je da li na filmu ili u kazalištu.
Nenad Polimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....