NEPODNOŠLJIVO LICEMJERJE Europa u strahu od pretrpanog gumenjaka

Kakvo licemjerje! Sjećate li se rata u Hrvatskoj i kako smo očajno očekivali pomoć od Europe? Mislili smo da je normalno i ljudski da ti stariji brat, kad vidi da te netko maltretira i ubija, odmah potrči upomoć. Zove li se to humanizam, je li to ono čemu su nas učili u školi? Znam samo da mi se tada to činilo sasvim normalno. Ako želiš biti čovjek, moraš pomoći!

I jesu. Poslali su promatrače u bijelom, pakete riže i tijesta, zatim i nešto oružja. Otvorili su granice, više od 100.000 osoba s hrvatskim državljanstvom našlo je utočište u zemljama Europe. Sve skupa - slabo! Po našem mišljenju, gotovo pa ništa. Jer da su htjeli, mogli su još 1991. zaustaviti rat. Umjesto toga, slali su nam humanitarnu pomoć dok su njihovi reporteri iz večeri u večer izvještavali o sve više mrtvih. I tako od 1991. do 1995., od Vukovara do Srebrenice.

I ponovno ista priča. Ponovno svake večeri u dnevniku gledamo gomile mrtvih. Zgražanje, suze, naslovnice. Bombastična obećanja! Od Rodosa i Lampeduze pa do Gibraltara, od početka godine utopila su se 1754 ilegalna imigranta. Lani 3279, pa Međunarodna organizacija za migracije (IOM) upozorava da bi ove godine broj mrtvih na Mediteranu mogao dosegnuti užasnih 30.000. Ha, 30.000! Više nego što ih je poginulo u ratu u Hrvatskoj.

Horor slike, horor priče: ljudi prodaju sve što imaju i zadužuju se da bi kupili mjesto u pretrpanom gumenjaku ili otpisanoj barki. Životna lutrija: ili ćeš umrijeti ili nećeš, a ako nećeš, moraš još imati veliku sreću da te ne deportiraju natrag. Biste li svoje dijete poslali na takav put? U brodu u kojem se u nedjelju utopilo 800 ljudi, kad su svi potrčali na jednu stranu vidjeti kopno, većina njih nije se ni mogla spasiti jer su - svjedoče preživjeli - bili zaključani pod palubom. Strašna smrt. Europska javnost je zgrožena, tragedija na Mediteranu glavna je priča već danima. I onda?

Europska unija hitno je reagirala i donijela niz mjera kako bi im pomogla i spriječila povećanje krvavog niza... Ma kako da ne! Nisu ni pokušali smisliti nešto da smanje broj mrtvih. Sav taj festival patetike, tronuti političari, javljanja uživo s nizom dramatičnih izjava dok u pozadini idu snimke ljudskog stradanja, sav taj morbidni cirkus da bismo još jednom čuli da će EU i zemlje članice dati sve od sebe da smanje priljev ilegalnih imigranata. Zaključati ih doma! Bruxelles je smislio plan od 10 točaka: uništavanje brodova, brže vraćanje migranata doma, blokiranje putova kojima dolaze.

Najvažnija je stvar začepiti rupe kroz koje se provlače. Zato što Europi ne treba ljudi? Ne, Europi trebaju useljenici! Nekima akutno, poput Njemačke, koja treba pola milijuna useljenika svake godine samo da bi održala sadašnji broj stanovnika i osigurala im penzije. Jer netko treba raditi za sve starije Nijemce, sad kad i zadnji baby boomeri odlaze u penziju. Bez useljenika, demografi procjenjuju da bi se broj stanovnika EU smanjio za 42 milijuna do 2050., sa sadašnjih 508 na 466 milijuna. Dakle, ne da bi nestalo Hrvatske, nego čak deset njih!

Fale ti milijuni ljudi, trebaš ih, ali puštaš ove jadnike da umiru na sitno? Dvadeset ovdje, stotinu tamo. Ovdje Libijci, tamo Sirijci. Pa Eritreja, Somalija. Ubijeni ljudi, uništene kuće, val izbjeglica. Tu su i druge politički i ekonomski razorene zemlje Afrike i Azije: milijuni bez posla i bez perspektive. A Europi trebaju imigranti. Ne, ove neće! Zato će “usuglašavati mjere”, puštati da se i dalje utapaju. One koje treba, Europa će sama probrati, preko stipendija i radnih dozvola, uzet će medicinske sestre i informatičare, znanstvenike i dizajnere. Inženjere, prevoditelje. Mlađe, zdravije, obrazovanije… Po mogućnosti bijele, kršćane. Humanizam, rasizam, fašizam? I čemu ono učimo djecu u školi? Doista, čemu?

Rijeka useljenika svakodnevno teče prema razvijenim članicama EU, ali taj se promet odvija uredno, na blještavim aerodromima. Nitko se tu ne davi i ne umire. “Osjetna ograničenja pristupa njemačkom tržištu rada trenutačno postoje samo za niskokvalificiranu radnu snagu, i to izvan okvira sezonskog zapošljavanja”, prenijela je Hina ovih dana priopćenje njemačke vlade: i nakon ulaska u EU, Njemačka i još nekoliko zemalja ne dopuštaju slobodno zapošljavanje Hrvata. No kako su dali niz izuzetaka, zabrana se praktično odnosi samo na najobespravljenije, te ljude bez škole. Na one kojima najviše treba posao, i ne mogu ga naći ni u svojoj domovini.

Ne znam imaju li škole i koliko ti koji su se neki dan utopili u blizini libijske obale. Ono što znam ja i što znaju oni u Bruxellesu, Parizu i Berlinu jest to da nikakvo dizanje zidova neće smanjiti broj mrtvih u Sredozemlju i priljev ilegalnih imigranata.

Njihov broj lani se povećao za golemih 138 posto, i očekuje se da će i dalje rasti. Od 276.000 ilegalnih imigranata, koliko ih je lani stiglo u EU, 207.000 je došlo brodovima preko Mediterana. Tko zna koliko ih se utopilo.

Podržavali ste rušenje Sadama Huseina i Gadafija, Arapsko proljeće? Uvođenje zapadne demokracije vrlo su skupo platili građani tih, danas uništenih država, red bi bio da Zapad plati račun. Sasuli ste im bombe na glavu, izručili ih luđacima iz ISIL-a ili al-Qaide, ostavili ih bez posla i bez kruha. I sad se zgražate što se trpaju u brodove, i patite zbog slika utopljenika, uplakane djece i očajnih majki?

Nepodnošljivo licemjerje! Ne zgražam se nad Hrvatima, mi ne glumimo da im želimo pomoći: od 2006. do 2015. odobrili smo 133 azila. To je naša mjera.

Bar se ne pretvaramo da smo bolji nego što jesmo, Milanović i Karamarko o tome ne daju srcedrapateljne izjave. Ali ova fina, stara Europa, koja sebe predstavlja kao najbolji dio današnjeg svijeta: srami se!