Ne strepnja, nego budnost

Ne valja pogađati je li blizu svršetak svijeta. Premda vjernik može doći u napast željeti da sve ovo što brže završi i da se ostvari Božji sud. Isusa zapravo ne zanima taj sud koji će se dogoditi, nego življenje ovoga naraštaja, svakoga naraštaja - sada i ovdje. Očekivanje svršetka svijeta ne smije postati izlika za nezanimanje u svijetu kakav je sada.

Da se promijeni, naravno! Ta zauzetost za sada da bi se dogodilo sutra ne umanjuje važnost sadašnjeg trenutka. To sada je zapravo sve što imamo i u čemu se mora ostvarivati ono čemu se nadamo. “Što ga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21,36). Budnost je zadatak svakoga časa. Ne strepnja pred onim što će se dogoditi, nego zauzetost da se sada događa ono što treba, da se sada i ovdje ostvaruje volja Božja - što znači Kraljevstvo nebesko.

Sve se mora dogoditi danas. “Zaista, kažem vam, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude (Lk 21,32). Ovaj naraštaj je svaki naraštaj. Zato se to danas nama poručuje. Svaki se naraštaj mora smatrati odgovornim za cijelu povijest. Treba znati što je jučer bilo, čemu se sutra nadamo - ali samo zato da bismo znali što nam je sada činiti. U tom našem “sada” događa nam se stoga cijela povijest. Isus govori i o znakovima, ratovima, potresima i poplavama. No, zar se to ne događa baš sada? Sve su to znakovi da je sadašnji čas vrijeme u kome mi ostvarujemo Kraljevstvo Božje - da bi se ono jednom u cjelini ostvarivalo. Ali čekanje budućnosti nije isprika nego zauzimanje. Mi smo taj “ovaj naraštaj” kojemu se sve mora dogoditi i koji sve to mora činiti.I to je za nas presudno - po tome će se nama suditi. Zato Isusovi sljedbenici ne vole ni pogađati što će biti u budućnosti, nego se potpuno posvećuju sadašnjosti.