Svjetska prvenstva pamtimo po pobjednicima, reprezentacijama koje su osvajale naslove svjetskih prvaka i najboljim nogometašima. Tako će biti i nakon Južne Afrike. Ipak, u kolektivnoj svijesti ljubitelja nogometa ostaju zapisane još neke priče koje nas asociraju na mundijale koje smo pratili. Te priče ne moraju nužno biti vezane uz odigrane utakmice i postignute golove. Evo po ćemo još pamtiti Mundijal u Južnoj Africi, ovo su detalji koji će ostati kao memento na Svjetsko prvenstvo odigrano 2010. godine...
VUVUZELE
Dugo nam je trebalo da se priviknemo na zvučnu kulisu koja je pratila sve utakmice u Južnoj Africi. Sa stadiona je dopirao zaglušujući, iritantni, piskutavi zvuk koji je znao čak “pokriti” glas televizijskog komentatora, što u nekim slučajevima nije bilo loše. Vuvuzela, plastični puhački instrument, dužine oko 65 cm, u raznim bojama, postao je novi navijački rekvizit koji će se po svemu sudeći proširiti svijetom poput epidemije. Inspiriran afričkom tradicijom, trube koje proizvode zvuk pout krda slonova izazvale su brojne kontroverze. Mnogim je igračima smetala takva kulisa, neki su se čak žalili da njihov zvuk može oštetiti sluh, tražili su da ih se zabrani, ali vuvuzele su preživjele sve izazove te su ostale do kraja prvenstva. Naravno, postale su pravi hit na tržištu, a bivši nizozemski nogometaš Neil van Schalkwyk koji ih je zaštitio trlja ruke jer mu stižu milijunske narudžbe. Sad kad smo se već navikli na njih bit će neobično pratiti utamice bez poznate zvučne kulise ili možda nećemo biti te sreće jer će nas vuvuzele pratiti i dalje...
JABULANI
Nikad se na Mundijalu nije toliko pričalo o jednoj nogometnoj lopti. Adidasov Jabulani našao se na udaru kritika igrača, posebice vratara koji su isticali da je lopta s kojom se igra Svjetsko prvenstvo toliko loša da bi bilo bolje igrati s onom kupljenom u supermarketu. Slučajno ili ne, Mundijal odigran s Jabulanijem obilježile su brojne pacerske pogreške vratara, sjetimo se samo antologijske intervencije engleskog čuvara mreže Greena na utakmici protiv SAD-a. Tako da je Jabulani umjesto slavlja i radosti, što ta riječ znači na jeziku Zulu, postao prava pokora za nogometaša. Žalili su se igrači, ali i izbornici da lopta ima čudnu putanju, a konačno pokazala su to istraživanja NASA-e koja su potvrdila da Jabulani na brzinama većim od 72 km na sat ima nepravilnu putanju. Inače Jabulani je razvijen na Sveučilištu u Loughboroughu u Velikoj Britaniji, s novim dizajnom i načinom izrade, a osobito svojim svojstvima podigao je puno prašine. Finale se igralo zlatnim modelom Jo’bulani u čast zlatnoga grada Johannesburga ili, kako ga Afrikanci zovu, Jo’burga.
HOBOTNICA PAUL
U vrijeme nogometne euforije zbog Mundijala sve je moguće pa i to da jedna hobotnica (Octopus vulgaris) postane pravi nogometni stručnjak. Hobotnica Paul prometnula se u pravu zvijezdu Mundijala, i to zahvaljujući točnim predviđanjima rezultata utakmica njemačke reprezentacija. Ova priča iznova pokazuje da nema toliko blesave priče koju narod neće “progutati”. Dok jedni dovode pred TV ekrane trenere, bivše i sadašnje nogometaše, nazovi stručnjake koji ozbiljnim tonom daju svoja predviđanja i prognoze, Nijemci su pokazali da u nogometu nema velike pameti i da taj zadatak može uspješno obaviti obični mekušac iz razreda glavonožaca. Metoda je jednostavna. Paul je birao između dvije posude s hranom, a čiju bi zastavu izabrao, taj je u pravilu pobjeđivao. Pratio je Njemačku (ili možda crvenu boju na njenoj zastavi) i redao pogotke. Nesretni gubitnici prijetili su da će Paula spremiti na salatu, a najviše je profitirao vodeni park u Oberhausenu, gdje slavna hobotnica živi, a koji obare sve rekorde posjećenosti. U svakom slučaju, bio je to dobar marketinški trik koji su pokušali kopirati mnogi. Evo primjera naših susjeda Srba koji su za prognozu finala upitali zebru Tiku iz beogradskoga zoološkog vrta. Između dva plasta sijena Tika je izabrala - Nizozemsku. Tko nam je kriv da se nismo sjetili za pognozu angažirati tovara (magarac op. a.) ili galeba...
AFRIKA
Mnogi su bili skeptični oko toga kako će proći prvi mundijal na afričkom kontinentu. Siromaštvo, nesigurnost, velike udaljenosti, sve su to bili argumenti protiv Afrike, ali evo nakon 30 dana turnira i 64 odigrane utakmice sve je prošlo perfektno, bez ijednog ozbiljnijeg problema. Naravno Mundijal u Južnoj Africi imao je svoje specifičnosti. Bio je to zimski Mundijal, prvi put poslije Argentine 1978. godine igralo se u kasnu jesen i zimu, bilo je hladno, uz čestu kišu, a čak je jednom prijetio snijeg. Za potrebe SP-a sagrađeni su impresivni stadioni od kojih su neki nikli usred ničega, poput onoga u Nelspruitu koji se nalazi u blizini Nacionalnog parka Kruger. Nezaboravna je slika koju su vrtili mnogi TV kanali, a koja pokazuje pravog pravcatog majmuna kako se prikrada stadionu prije početka jedne od utakmica SP-a. U Africi se svašta moglo očekivati, pa i to da se dogode nabizarnije stvari. Tako su primjerice Englezi jednom zakasnili na trening jer im je autobusu put zapriječilo krdo slonova. Afrika je ponudila radost i uživanje, a osim vuvuzela pamtit ćemo taktove službenog songa “Waka, waka” koju je otpjevala kolumbijska pjevačica Shakira. U uhu ostaje i pjesma koja je bila zaštitni song reklamne kampanje Coca-Cole, “Waving Flag”, koju ste čuli sigurno više stotina puta. Izvođač je somalijsko-kanadski umjetnik K’naan.
BEZ HRVATSKE
Zajedno s nama običnim smrtnicima Bilić boysi gledali su Mundijal iz fotelje, i ne znam kome je bilo teže, njima ili nama. Mundijal bez Hrvatske nije potpun, nedostajala je ona atmosfera nogometne groznice koja je pratila sve dosadašnje smotre, od Francuske 1998. do Njemačke 2006. Ovako smo zbrajali koga to Englezi mogu pobijediti osim nas, što bismo napravili da smo otišli u Južnu Afriku te tko je sve od zvijezda Mundijala pričuva našem Ivici Oliću. Od takvih priča možeš se osjećati samo još gore. Ne ponovilo se u Brazilu za četiri godine...