BRISELSKI POUČAK

Nakon Brexita uloga EU na zapadnom Balkanu još manja

Ujedinjena Kraljevina bila je članica takozvane Kontaktne grupe za Balkan koja je godinama imala ključnu ulogu u kreiranju međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini te kasnije na Kosovu
 REUTERS

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je prije tjedan dana, kada je stalni predstavnik Ujedinjene Kraljevine predao formalnu notu za pokretanje Brexita, poručio Britancima kako već sada osjeća da mu nedostaju. Već se dugo posvuda rade analize gdje će se najviše osjetiti praznina koju će stvoriti izlazak Velike Britanije iz Europske unije. To će se svakako osjetiti i u proračunu Europske unije u kojem će se stvoriti rupa od desetak milijardi eura godišnje, koliko je neto doprinos Ujedinjene Kraljevine. Osjetit će se i u zajedničkim obrambeno-sigurnosnim kapacitetima EU, u ukupnom broju stanovnika, a nekome će nedostajati i nova radna snaga iz ove države u institucijama EU te još mnogo toga. No, s političkog aspekta, nigdje se neće više osjetiti da Britanci nedostaju nego u vanjskoj politici, uključujući i politici prema susjedima i državama u procesu proširenja. Zapadni Balkan jedno je od takvih područja.

Gotovo je teško i zamisliti uspješan angažman Europske unije na zapadnom Balkanu bez Velike Britanija koja je do sada imala ne samo važnu, već vjerojatno i najvažniju ulogu. Djelujući uglavnom zajedno s njemačkom diplomacijom, uz nešto manju potporu Francuske i Italije, koordinirajući postupke i sa Sjedinjenim Američkim Državama, Britanci su kroz EU imali ključni utjecaj u događajima u ovoj regiji te u postupcima približavanja tih država Uniji.

Britanska politika je početkom krize u bivšoj Jugoslavija imala nejasan stav, protiveći se rastu njemačkog utjecaja odmah nakon ujedinjenja Njemačke. Međutim, kasnije je došlo do promjene vanjske politike u Londonu i pristupa regiji. Od države za koju se činilo da gleda na Beograd kao na centar moći u regiji koji treba podržavati, Britanija je postala najveći zagovornik angažmana NATO-a i EU u regiji, što je rezultiralo i NATO-ovom intervencijom protiv Miloševićeva režima.

Ujedinjena Kraljevina bila je članica takozvane Kontaktne grupe za Balkan koja je godinama imala ključnu ulogu u kreiranju međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini te kasnije na Kosovu. Iz EU su u toj skupini bile još samo Njemačka, Francuska i Italija. S iskusnom diplomacijom i mrežom predstavništva bila je prisutna i na terenu u toj regiji. Bila je aktivna i na kulturnom i razvojnom planu preko svojih državnih agencija. A glavni cilj tog angažmana bio je pomoći tim državama u obnovi nakon rata, stabilizaciji, razvoju demokracije i napretku prema članstvu u EU. Kroz Britansko vijeće, DIFID i druge agencije financirali su brojne projekte u tom smjeru. A njihov glas u Bruxellesu na sastancima EU bio je ključan. U slučaju Hrvatske ne uvijek i pozitivan. Iako se zadnjih nekoliko godina to značajno promijenilo, Velika Britanija bila je snažan zagovornik proširenja EU, vjerojatno i jedan od najvećih zagovornika.

Druge države EU, s iznimkom Njemačke, ili su manje zainteresirane, ili imaju manje kapaciteta, ili imaju neki nacionalni prioritet na zapadnom Balkanu, što utječe na slab doprinos zajedničkoj politici Europske unije u ovoj regiji. A radi se o politici gdje se odluke usvajaju jednoglasno, što nerijetko slabi ulogu EU. Vidljivo je to danas u Makedoniji, gdje ih nije briga što kaže EU jer, ako ne slušaju Uniju, nemaju što izgubiti. Slušala EU ili ne, Makedoniji se isto piše, pregovore neće otvoriti dok ne riješi spor s Grčkom oko imena. Vidi se i na Kosovu, gdje je utjecaj SAD-a na kosovsku vladu, te Rusije na Beograd i kosovske Srbe odlučujući. Ne snalazi se ni u BiH. A na kraju je EU spreman sve platiti - financijski i svaki drugi doprinos Europske unije znatno je veći od političke moći koju ima. To je tako kada nema jasan stav jer se on mora graditi konsenzusom. Bez Britanaca u EU taj će se konsenzus graditi još sporije. A 10 milijardi eura, koliko će godišnje nedostajati u proračunu Unije, ako se ne nadoknadi od drugih država članica, moglo bi se odraziti i na financijsku pomoć koju EU daje državama zapadnog Balkana kao pristupnu potporu.

Kako ostaje članica NATO-a i želi ostati aktivna i u regiji zapadnog Balkana, bez obzira na to što napušta Europsku uniju, premijerka Ujedinjene Kraljevine Theresa May ponudila je da se sljedeći summit o zapadnom Balkanu održi u Londonu sljedeće godine. I izvan EU Britanija ostaje važna i snažna država pa želi imati utjecaj u svijetu, uključujući i na Balkanu.

Problem je u tome što takav angažman neće imati isti smisao kao do sada. Kako će sada zvučati kada neki britanski diplomat podrži napore država zapadnog Balkana za integraciju u EU, a u isto vrijeme njegova vlada radi na tome da Britancima izvan EU osigura veći boljitak nego što je to moguće unutar Europske unije. Hoće li Britanci i dalje financirati, kao što to čine, primjerice, Norvežani, Švicarci ili Amerikanci, projekte kojima je cilj priprema tih država za članstvo u Uniji. Brexit će otvoriti i pitanje trgovine država zapadnog Balkana s Ujedinjenom Kraljevinom. Ti su odnosi trenutno riješeni Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju koje su te zemlje sklopile s Europskom unijom. Hoće li oni važiti kao okvir za trgovinu s Britanijom i nakon Brexita? To je moguće samo ako se Europska unija i o tome dogovori s Londonom tijekom pregovora. Ali sve to je manje važno od ključne političke uloge koju je London imao do sada u regiji, a koja će nakon Brexita svakako oslabjeti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 04:30