Može li SDP profitirati od samostalnog nastupa na europskim izborima?

Bit će stvarno zanimljivo vidjeti hoće li vodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske formalizirati informaciju koju je objavio jučerašnji Jutarnji list, prema kojoj su u SDP-u odlučili samostalno izići na izbore za Europski parlament u svibnju 2019. Pokaže li se spomenuta informacija točnom - a da je tako već je potvrdio SDP-ov senator Zlatko Komadina - postaje puno jasnije zbog čega je Davor Bernardić tijekom prošlotjednog posjeta Istri ostatak opozicije izvrijeđao na pasja kola.

Nije to bio Bernardićev korak prema nekakvoj budućoj velikoj koaliciji s HDZ-om jer premijer Plenković ima stabilnu interesnu većinu koja se ne može raspasti, gdje i HNS i manjinski zastupnici nemaju bolju opciju koja garantira ostanak na vlasti, a Tomislav Saucha i Branimir Glavaš znaju da će u postojećoj političkoj konfiguraciji ostati na slobodi. U takvim okolnostima, Plenković ne treba Bernardića, što odgovara i šefu SDP-a jer nema razloga biti popustljiv prema HDZ-ovoj vladi. I tako je SDP-ov trust mozgova zaključio kako najveću opasnost za socijaldemokrate predstavljaju stranke lijevog centra pa su IDS opisali kao zaplotnjake koji iza scene surađuju s HDZ-om, izvrijeđali stranke Amsterdamske koalicije, i usput, malo uboli Most i Živi zid. Kao što je na Istanbulskoj konvenciji Plenković poručio hrastovcima i Zlatku Hasanbegoviću da su neutjecajna sitnež, tako i s Iblerova trga u javnost šalju poruku kako je SDP jedina opozicijska stranka koja se nije kompromitirala. Drugim riječima, “glas za IDS, Most ili Živi zid je glas za HDZ”. Ali, glavno pitanje glasi, može li SDP profitirati od samostalnog nastupa na europskim izborima?

Za sada je poznato kako je Glavni odbor SDP-a prošle subote potvrdio izborni stožer, a njegov je sastav otkrio tko će od SDP-ovaca ostvariti ambiciju da političku karijeru nastavlja u Bruxellesu, kao i kome su dionice potpuno propale. Na čelu izbornog stožera je Rajko Ostojić, a članovi su Tonino Picula, Biljana Borzan, Zlatko Komadina, Romana Jerković i Ranko Ostojić. Plus, poznato je da ambiciju za ulazak u Europski parlament imaju i Bojan Glavašević i Domagoj Hajduković.

Možda će biti još poneko iznenađenje, no ovo je zasad sve što se zna o udaljavanju socijaldemokrata od ostatka opozicije. A sve se svodi na desetak dobro poznatih imena, tako da se odmah nameće zaključak koji glasi - ako je to sve, bolje da niste krečili. Istina, riječ je uglavnom o etabliranim političarima, Biljana Borzan i Tonino Picula su angažirani eurozastupnici, dok su Rajko Ostojić i Ranko Ostojić bili prilično kvalitetni ministri zdravlja i unutarnjih poslova. Komadina je politički metuzalem, a Hajduković i Romana Jerković poznati su isključivo stranačkom članstvu. Jedino novo lice je Glavašević, koji je posljednjih godina svojevrsni frontmen u otporu desničarskim radikalima. Ali svi oni su godinama na javnoj sceni, a rejting SDP-a je dvadesetak posto sa silaznom tendencijom, što znači da baš i ne motiviraju birače da glasaju za stranku. Koja će, ponovimo, samostalno na izbore.

Čini se kako je Davor Bernardić sklon kockanju jer nikako drukčije nije moguće opisati ovu odluku. U redu, SDP se opekao koaliranjem s HNS-om, Zoran Milanović je osigurao previše mandata za ekipu Ivana Vrdoljaka, a ovaj sada parazitira u Plenkovićevoj Vladi. Logično je da u SDP-u pušu na hladno i ne žele dvaput napraviti sličnu pogrešku. Samo što bi raskid koalicije s HSS-om mogao izazvati više štete nego koristi, i umjesto moguće sinergije, izazvati dodatno osipanje glasova. A tu će, vjerujemo, nastati golemi problemi jer rejting SDP-a je nizak, a puno je onih koji se iduću petoljetku vide u Bruxellesu i Strasbourgu. Ne treba zamjeriti jer u pitanju su najbolje političke sinekure u Europi. Mjesečna plaća od 7-8 tisuća eura, uz puno pokrivenih troškova i de facto, nikakvu odgovornost, i za pet godina je osigurana vrlo lijepa zarada, i to sasvim legalna. Zasigurno je to ljepša perspektiva nego se ovdje svađati o tome tko je agent UDBA-e, a tko za ustaše, ili slušati Željku Markić i kardinala Josipa Bozanića.

Međutim, treba ući u Europski parlament, a tu nastaju problemi. Radi usporedbe: 2014. koalicija SDP, HNS, IDS, HSU osvojila je 29,9 posto glasova (i uvjerljivo izgubila od Karamarkova HDZ-a za koji je glasalo 41 posto birača), a u Europski parlament ušli su samo Picula, Biljana Borzan, Ivan Jakovčić i Jozo Radoš, dok je Neven Mimica postao član Europske komisije. Sa sadašnjih dvadesetak posto glasova, u Europu će otići maksimalno troje SDP-ovih kandidata, i to po zip-modelu, koji jamči približnu spolnu zastupljenost.

Rekli smo da je Davor Bernardić kockar, ali teško se kladiti na njega. Prije bismo se sjetili Siniše Hajdaš-Dončića, koji je prošle jeseni predložio kako Bernardića treba pustiti na miru do izbora za Europski parlament, i kada se zbroje rezultati, odlučiti treba li SDP novog lidera ili će sa sadašnjim i na parlamentarne izbore. To što više nitko ne spominje Bernardićevu smjenu ne znači kako je ova tema za vijeke vjekova skinuta s dnevnog reda, ako propadne euroeksperiment.