Možda nema slobodnih, ali ima paralelnih brakova

Je li Tanja Dragović, supruga tenisača Gorana Ivaniševića, u nježnom prijateljstvu ili vezi s deset godina mlađim nogometašem Markom Šimićem? Je li moguće da to ne ugrožava Tanjin i Goranov brak, kao što ga ni svojedobno njegova afera s voditeljicom Vanjom Halilović nije uništila? Je li jednostavno riječ o slobodnom braku?

A što je to vama?

A što je vama slobodan brak, pitala me ugledna psihijatrica i bračna terapeutkinja dr. Ljiljana Bastaić kada sam je nazvala i pitala što misli i kakav stav ima o slobodnim brakovima. Na definiciju kako je to brak u kojem se dvoje ljudi dogovorilo da će imati neobavezujući odnos, što znači da imaju slobodu birati i imati druge ljubavne veze, bez da jedno drugome o tome polažu račune, odmah je dodala da takvih klijenata nije imala. Ključna riječ je dogovor. A dr. Bastaić kaže da ga rijetko koji par uistinu ima i njega se drži. Takvi onda i ne dolaze kod bračnog savjetnika, kaže dr. Bastaić, ali drži da su jako, jako rijetki parovi koji imaju konsenzus za prevaru i ona nema takvog iskustva. Postoje li uopće slobodni brakovi?

- Prevara ima, ali konsenzusa nema. Ljudi mi dolaze zbog povreda, a preljub je svakako povreda. Mislim da su tzv. slobodni brakovi prenapuhani, da toga nema previše i to ne samo kod nas i da su eventualno češći u umjetničkim krugovima. Od dogovora između dva partnera, češći je “understanding”, razumijevanje, a tip braka koji često susrećem je tzv. paralelni brak. Kada dvoje ljudi ostaje zajedno zbog financijskih razloga, djece, obitelji, okoline i sredine, vode paralelni život - kaže psihijatrica.

Ni većina njezinih kolega ne vjeruje u dogovorne slobodne brakove. Psihijatrica i bračna terapeutkinja dr. Jasna Burnać-Štefok navodi primjer kada jedan od partnera koristi svoju “slobodu”, a drugome ne pomaže što je upoznat s tim izletima.

Poruka: Više te ne želim

- Slobodan brak smatram velikom povredom partnera jer kada jedan od partnera ima vezu sa strane, bez obzira na to što je drugi partner upoznat s time, šalje poruku svom bračnom partneru da više ne vrijedi, da nije voljen niti željen. A biti voljen i željen osnovne su ljudske psihološke potrebe - kaže dr. Burnać Štefok.

Brak - strogo povjerljivo

Dr. Štefok iscrpno je o svojim iskustvima bračnog terapeuta govorila na promociji knjige “Brak - strogo povjerljivo” povjesničarke i antropologinje dr. Pamele Haag. Ona je odlučila podići zavjesu i napraviti kolektivni portret brakova, te skrivene institucije koja je čak i u našem vremenu, koje prezire privatnost, ostala skrivena. Propituje jesu li naši stavovi o braku oblikovani obiteljskim naslijeđem, duhom vremena ili imamo privatnu ljestvicu romantičnih kriterija koje zadajemo i ispunjavamo. Jesu li nam važniji strast i uzbuđenje ili sigurnost “mirne bračne luke”. Otvara i pitanja monogamne ili poligamne veze i pitanja je li otvoreni brak alternativa tradicionalnom “zajedno dok nas smrt ne rastavi”.

- Bračni kompas, u skladu s vremenom, mijenja svoj smjer. U 19. stoljeću brak je bio tradicionalan i obvezan, u 20. stoljeću romantičan, a u 21. stoljeću poništava romantične postavke i ideale. Najčešći su polusretni, melankolični brakovi, u kojima se ne bira između nezadovoljstva i izlaza, već između umjerenog zadovoljstva i razvoda. Nema tu velikih svađa, sukoba, sve je mirno, i previše mirno, supružnici su zabavljeni svojim karijerama, poslom i djecom, ali ne i jedno drugim. Nakon nekoliko godina takav brak je više nalik trećem licu, s vlastitom osobnošću i životom, a partneri potiho sami sebe optužuju i osjećaju se krivima zbog zaboravljenih snova - piše u knjizi “Brak - strogo povjerljivo”.

Siguran put u propast

Naizgled sretni brakovi, tzv. melankolični u kojima vlada dosada i navika, izvana djeluju sretni jer u njima nema sukoba i većina ljudi živi upravo u takvim brakovima, tvrdi Haag. Slobodni brakovi “furaju” se na transparentnost, iskrenost, a isto su tako obavijeni velom tajni i naizgled dogovorna situacija puna je ljubomornih ispada, optuživanja i povreda. Pogotovo zato što je najčešće jedna strana na gubitku jer je samo pristala na ponudu da prakticira takav odnos, a zapravo to ne želi, ljubomorna je i ponižena. Alex Caroline Robboy, philadelphijska bračna terapeutkinja, tvrdi da je pogreška mnogih što se u otvoreni brak upuste kad njihova veza zapadne u zamor, zasićenost i udaljavanje, a to je siguran put u propast jer otvoreni brak može funkcionirati samo ako je u njemu inače sve sjajno.

Prof. Mirjana Krizmanić u svojoj knjizi “Tkanje života” ustvrdila je kako preljub ne mora uništiti brak ako se neplanirano dogodi u trenutku nepromišljenosti, ako se s tom nevjerom ne nastavlja, te ako se to svima prešuti. Po njoj je i sam pojam otvorenog braka kontradiktoran. Brak bi, ističe Krizmanić, trebala biti zajednica dvoje ljudi koji odluče zajednički živjeti, uz obostranu lojalnost.

Pravo na preljub

- Kada jedno drugome dajemo prava na preljube, to u konačnici uništava tu zajednicu i kad-tad dogodi se da strast ili emocija s trećom osobom bude jača. U tim slučajevima prava veza ni ne postoji jer stvarne emocije pobuđuju i želju da se bude s jednom osobom i privrženost, bez želje da se drugdje traži nešto više. Slobodni brakovi osobito su neprimjereni kada u braku ima i djece - kaže dr. Krizmanić.