Milanović i Picula, dva sasvim različita SDP-a

Glas za mene glas je za SDP koji može biti drugačiji. Ja nisam rješenje, ali možda sam dio rješenja - tvrdi Tonino Picula te s pozicije apsolutnog pojedinačnog pobjednika europskih izbora otvoreno priznaje da se protekle nedjelje nije glasalo samo o kandidatima za Parlament EU, nego se - što se Socijaldemokrata tiče - odlučivalo i o unutarstranačkim pitanjima. O tome kakav SDP žele njegovi birači. Eksplicite izbore smatra nekom vrstom referenduma o budućnosti SDP-a. Implicite priznaje da bi sam mogao postati nositeljem nužnih promjena. Svoj uspjeh Picula tumači kao izraz neslaganja sa stanjem stvari u SDP-u i osobno se formatira kao alternativa Zoranu Milanoviću. “Moj rezultat govori kakav tip politike birači očekuju”, tvrdi.

Piculin SDP kontra Milanovićeva? Koja je razlika? Kako je izborni poraz pokušao relativizirati s nekoliko općenitih fraza, tvrdeći da će još odlučnije nastaviti na isti način, aktualni šef SDP-a logično se doživljava kao snaga statusa quo. Što nije posve točno. Naznake nekih promjena i kod njega je moguće vidjeti. Nakon što je polovicu mandata izbjegavao javnost, sada je u medijskoj ofenzivi. Čestitao je na izbornom uspjehu odbačenoj Mireli Holy, što je od njega presedan. Pušta glas da će rekonstruirati Vladu. Premda je donedavno bilo kakvo preslagivanje kabineta energično odbacivao. Ali napad je najbolja obrana. Mogao bi smijeniti one za koje posumnja da mu žele smjenu. Insajderi, međutim, tvrde da su to promjene bez promjena. Milanović će, kažu, pokrenuti promjene ograničenog dometa, tako da bi sve ostalo isto.

Promjene koje Picula zagovara mogle bi se smatrati SDP-ovim povratkom korijenima. Povratkom na pozicije iz vremena Ivice Račana, koje se, često idealizirane, iz današnje perspektive čine jako poželjnima. Osokoljen izbornim trijumfom, tvrdeći da su “građani nagradili jednu točno određenu vrstu politike”, Picula crta poželjni profil stranke. Povratak “izvornoj socijaldemokraciji” nasuprot SDP-ovu skretanju u vode neoliberalizma. Demokratizacija stranke. Otvaranje komunikacije unutar SDP-a, nasuprot Milanovićevu modelu kitchen cabineta. Jačanje koherencije i drugarski odnosi. Nasuprot blokadama u komunikaciji, za početak, kaže, da se sjedne za stol i razgovara.

Odnos između trenutno najeksponiranijih esdepeovaca, šefa stranka i mogućeg pretendenta na njegovu funkciju, jako je opterećen i starim rivalitetima. Još iz vremena Račanove Vlade kada Picula, kao ministar vanjskih poslova, nije pokazivao previše razumijevanja za ambicije mladog Milanovića, a zatim je ovaj, kao “nova snaga SDP-a”, žestoko porazio Piculu na izborima za Račanova nasljednika. Stvari su se u međuvremenu jako promijenile. Milanović je postao neuspješan premijer. Picula vrlo profiliran i utjecajan europarlamentarac. Milanović je mnoge razočarao. Picula mnoge iznenadio svojim sazrijevanjem. Danas je politički vrlo artikuliran. Sposoban da bude nositelj političkih inicijativa.

O čemu govori i njegova akcija, zajedno s HDZ-ovim Davorom Stierom, prema Bosni i Hercegovini, koja je u hrvatskoj javnosti dobro odjeknula, a i na međunarodnoj je sceni dobila aplauz. Za Piculu se danas općenito ističe da je racionalan političar, nekonfliktan, tolerantan i koncilijantan. Čovjek dijaloga. Milanovićeva suprotnost, konstatiraju. Očito se u ovom slučaju značenje karaktera nameće kao važno, možda i krucijalno.

Elem, u scenariju promjena u SDP-u, koji se trenutno razigrava, Picula slovi kao najozbiljniji kandidat za novog lidera stranke. Problem je u tome da možda može zamijeniti Milanovića, ali ga ne može smijeniti. Niti to smatra svojim poslom. Sam kaže da je spreman biti dio rješenja, sada ima i moćan izborni legitimitet. Ali neće u revoluciju. Picula neće otimati stranku ni funkciju. On je na dispoziciji, ali nije kamikaza. Prihvatit će odgovornost, kaže, što je poruka koliko Milanoviću toliko i njegovim oponentima. Mogući rasplet ovisit će o raspoloženju u stranci te spremnosti partijskih struktura na promjene. A dobro je poznato da su one vrlo inertne i natopljene oportunizmom. Na što aktualni šef stranke sigurno računa. Usto, Milanović zna da mora spašavati vlastitu kožu. Borit će se iz petnih žila. Noktima i zubima. Kod Picule se ne radi o opstanku. Nije u utakmici koja odlučuje o životu ili smrti. Uvijek može otići u Bruxelles, gdje se jako dobro etablirao.

Uglavnom, sada su na potezu drugi. Oni u SDP-u koji, navodno, žele promjene. Koji smatraju da su promjene uvjet spašavanja stranke. Rijeka se jučer oglasila čestitkom Piculi i tvrdnjom da je u stranci nešto jako trulo. Slavko Linić tvrdi da ne odustaje od najavljenog uzvratnog udarca i najavljuje oštru borbu unutar SDP-a. Samo čeka pravi trenutak. A taj će trenutak vjerojatno doći kad se iz DORH-a oglase izjavom da je u slučaju Spačva - zbog kojeg je smaknut iz Vlade - posve čist. Smijenjeni ministar financija vjeruje da nakon njegova istupa, u kojem će navodno direktno prozvati i optužiti premijera, ništa više neće biti isto. Niti će se sukob moći pomesti pod tepih. Računa da će ga potom Milanović morati izbaciti iz stranke. I to je točka na kojoj će se pokušati isprovocirati lom. O izbacivanju će morati odlučivati Glavni odbor stranke, a Linić vjeruje da to ne može završiti amenovanjem njegove čistke, kako se to dogodilo u nekim recentnim slučajevima.