Milana Vlaović: Istina ne može sve promijeniti

Imam problem s prijateljicom. Iako nismo najbolje prijateljice, intenzivno se družimo već nekoliko godina. Problem je u tome što sam shvatila da je ona u posljednje vrijeme jako ljubomorna i da se neprestano natječe sa mnom. Zapravo, oduvijek se natjecala sa mnom i u najmanjim stvarima, ali problem je postao ozbiljniji kad smo obje počele živjeti nekim novim životom, udale smo se i rodile djecu, kupile stanove i automobile, imamo kredite i odgovornosti. Meni to nikad nije jako smetalo, znam da me ona voli i da se bori sa svojom ljubomorom, ali strašno me povrijedilo kad sam nedavno čula da me ogovara ostalim prijateljima.

Do sada je to sve bilo bezazleno, ali kada čujem da moje životne odluke raspravlja s drugima i u pravilu ih osuđuje, prikazujući svoje pravilnima, to me vrijeđa jer vidim da ljubomora kod nje počinje pobjeđivati naše prijateljstvo. Ona se i dalje trudi biti u mojoj blizini, pa mi nije jasno njezino ponašanje. Zašto me ogovara i natječe se sa mnom, a i dalje želi biti moja prijateljica? Više ne znam trebam li se truditi zadržati naš odnos ili je rok ovog prijateljstva već davno prošao.

Zbunjena

Prijateljstvo je, baš kao i ljubav, ideal ljudskog odnosa. Živimo u potrošačkom društvu bez ideala, osim nametnute nam potrošnje kao imperativa i mjerila našeg postojanja, sve druge vrijednosti su izblijedile. Prijateljstvo je pojavom facebooka, stotina i tisuća prijatelja koji se tamo broje, devalviralo i postalo prilično bezvrijedna valuta ljudskih odnosa. Nije prijateljstvo tako sitna stvar, pa mi je, možda, i draže da sve to budu, po engleskom, frendovi.

Ženska prijateljstva su uvijek minsko polje, tko je čitav prošao kroz njih, može pričati o svojim prijateljicama. Ispod dvadeset godina trajanja, prijateljstvo kao takvo ne priznajem. Tek kada žene odrade životne cikluse zaljubljivanja, školovanja, udaja, rađanja djece, napredovanja na poslu, rastava, bračnih kriza, starenja i klimakterija, pa pored svega ostanu jedna uz drugu, bez obzira na to što su u međuvremenu imale faze kad se nisu viđale ili razgovarale, onda mogu sa sigurnošću reći da imaju pravu prijateljicu.

Tri su prijateljice iz moje priče poznavale jedna drugu godinama, družile su se, poznavali su im se muževi, djeca su im se igrala zajedno. Svaki su tjedan imali običaj kod jedne od njih doći na večeru. No, jedna od njih je kupila novi servis i čaše, iskombinirala stolnjak i složila stol kako to biva u žurnalima i novinama kada žele ženama prezentirati kako se servira blagdanski stol i koliko pritom moraju potrošiti.

Pobrala je te večeri sve komplimente. Druga je jako dobro kuhala, za nijansu bolje od ostalih, a kad je došao njen red, dala si je posebnog truda. Nije mogla kupiti sve one porculanske tanjure i kristalne čaše, ali zato je udarila s hladnim i toplim predjelima, sljedovi su bili izvanredni, čokoladni souffle na kraju nenadmašan. Doživjela je ovacije. Treća nije znala tako kuhati, pa je pribjegla lukavstvu.

Otišla je u restoran i naručila kompletan meni, pa donijela sve doma i prebacila u svoje posude. Svojim je iznenađenim prijateljicama diktirala recept pašticade, nikad dotad nisu znale da ona tako kuha. No ubrzo je razotkrivena, netko je iz restorana izbrbljao da je pokupila hranu kod njih. Večere su nakon toga obustavljene, ritual se izgubio, druženje i prijateljstvo zasjenjeno je utrkom u malograđanštini, sadržaj je podlegao formi.

Upravo to radi vaša prijateljica. Kad se pitate zašto vam to radi, ogovara vas pred vašim zajedničkim poznanicima, analizira vaše životne odluke, kupnju stana ili automobila, to znači da je malograđanka u njoj veća od prijateljice, ona si tu naprosto ne može pomoći. Natjecateljski duh nije uvijek dobrodošao ni pozitivan, a za ženska je prijateljstva naročito poguban.

No, za vašu prijateljicu možda još ima nade. Možda će s vremenom uspjeti shvatiti da je ljubomora na nečiji veći stan ili malo bolji automobil užasno jadan i samorazarajući osjećaj, uništava onoga tko je u sebi nosi, gotovo nikada onoga na koga je usmjerena. No, to je u ljudskoj prirodi, ljubomoru osjećamo od bliskih ljudi, prijatelja, susjeda i rodbine, nikada od nekog tko nas uopće ne poznaje.

Predlažem vam da joj date do znanja da je zbog nečega vaš odnos dospio u hladniju fazu, tek toliko da se zapita što se dogodilo. Ako joj je stalo do vašeg odnosa i prijateljstva, upitat će vas što se zbiva i zašto ste se prema njoj promijenili. Recite joj da ste doznali ono što vas je toliko zasmetalo i da ste razočarani njenim ponašanjem.

Jedna od stvari koja odnos čini prijateljstvom jest iskrenost. Ako ona ne bude u stanju porazgovarati s vama iskreno na tu temu, onda je vrlo moguće da vaš odnos neće preživjeti. No, jednom u budućnosti, bilo kada, moguće je da će joj postati jasno da je razgovor i druženje s osobom koja nam je bliska, s kojom se razumijemo i dijelimo neke zajedničke uspomene, važnije i ljepše od svih porculana i kristalnih čaša, skupih restorana i specijaliteta koje nude, stanova i automobila, od svih stvari koje se mogu kupiti, jer novac ne može kupiti prijateljstvo.