MARKO BIOČINA Milanovićeva ŠOK koalicija: 'Što god, Osim Karamarka'

Obnašanje vlasti neosporno je smisao bavljenja politikom, no savezi koje proteklih dana pokušava sklopiti premijer Zoran Milanović kako bi ostao na vlasti ispod su razine dobrog ukusa. Nakon što su izvori iz vrha SDP-a prije nekoliko dana Jutarnjem listu potvrdili da je Milanović nakon izbora spreman surađivati sa strankom zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića - kojeg je prije samo nekoliko mjeseci otvoreno optuživao za korupciju - upustio se i u koketiranje sa svojom bivšom političkom suparnicom Jadrankom Kosor, o kojoj je u prošlosti također izgovorio cijeli niz ne baš lijepih epiteta.

Predizborni savez već je sklopio s odmetnutim pravašem Dusparom iz Slavonskog Broda, ali i Autohtonom Hrvatskom seljačkom strankom - još jednim stovarištem ražalovanih političkih marginalaca s desnice. Viđeniji SDP-ovci, pak, već dugo u neslužbenim razgovorima najavljuju mogućnost neke forme poslijeizborne suradnje s HDSSB-om, kojem bi se u takvoj varijanti navodno prepustilo i jedno ministarstvo, najvjerojatnije resor poljoprivrede. Pridoda li se tome i očekivana suradnja s OraH-om, manjincima i (možda) IDS-om, ispada da bi Milanovićeva vladajuća koalicija obuhvatila stranke i likove s cijelog političkog spektra, od rigidne ljevice do radikalne desnice. Svega bi tu bilo, i liberala i konzervativaca, i regionalaca i unitarista, i umirovljenika i mladih progresivaca, i poduzetničkih oportunista i sindikalnih populista...

Zapravo, jedine zajedničke osobine svih onih koje premijer zove pod svoje okrilje jest da se svi žele domoći vlasti i da se nijedan od njih ne zove Tomislav Karamarko. Ta Milanovićeva ŠOK (Što god Osim Karamarka) koalicija možda se na kraju i pokaže dostatnom za pobjedu na parlamentarnim izborima, no čak i u tom scenariju valja se zapitati kako bi funkcionirala vlast takvog konglomerata sitnih partikularnih interesa koji nema zajedničkih kohezijskih vrijednosti, osim one za vlašću i privilegijima koji iz nje proizlaze.

Politička borba u Hrvatskoj možda bi trebala biti oslobođena teških ideoloških prijepora i usmjerena na pragmatičnije teme, no nikad i nipošto ne bi trebala biti makijavelistička borba za fotelje i sinekure. Napuštajući osnovne skrupule i vrijednosti koje je deklarativno zastupao u korist izbornog probitka, Milanović je zapravo već izgubio. Bez obzira na rezultat izbora.