LJETNA PATROLA JUTARNJEG LISTA Prpošna i krcata Makarska brine se za svoje goste i kad padne noć

Ali habit čini čovika - nasmijala se prof. dr. Marija Edita Šolić, muzejska savjetnica i časna sestra u civilu, dok koračamo tihim prostorijama Malakološkog muzeja koji je prije više od pet desetljeća unutar franjevačkog samostana osnovao dr. fra Jure Radić, teolog i prirodoslovac, priznati stručnjak iz područja malakologije, botanike i ekologije, zaljubljenik u prirodu i ljušture - školjke morskih mekušaca.

Agresivna betonizacija

U ugodnoj temperaturi petsto godina starih zidina, zaštićenog spomenika kulture, sestra Edita pokazuje zbirku autohtonog mediteranskog bilja i impresivnu kolekciju školjkaša iz svih mora svijeta. Govori o slavnom fra Juri, koji je osnovao Park prirode Biokovo i pronašao čak 36 endemskih biljaka. Ne skriva tugu, prigovara što naše podmorje i obala, uslijed agresivnih (betonskih) zahvata, gubi floru i faunu, ljepotu.

- Pogledajte - zazvala nas je mekim glasom pokazujući fotografiju na zidu - to su Brela prije trideset godina. Vidite sklad gradnje među šumom borova, a znamo što imamo danas.

Iz ugodne svježine starih zidova izlazimo na ulicu. Sunce peče junački. Makarska je očekivano puna turista, privukao ih je čaroban spoj mora i planine, sure litice koje se dižu gotovo tisuću i pol metara drito iznad mora i neprekinute, kilometarske šljunčane plaže. Makarska je, kaže jedna od teorija, ime dobila od starih Feničana po agresivnom pužu volaku, kojeg su oni zvali mucar, a čije žlijezde proizvode ljubičastu grimiznu boju. Kada je u 19. stoljeću arheolog A. Evans na makarskom području pronašao fenički novac s ugraviranim morskim pužem, osnažila se teorija da je grad dobio ime upravo po volkovoj kućici - priča direktor lokalne Turističke zajednice Tončijem Lalićem, usput se osvježavajući hladnim pivom.

Foto: Ivo Ravlić/CROPIX

Sve više Skandinavaca

- Podne je, vrućina, središtem grada kreće se samo onaj tko mora. U petnaest makarskih hotela, kampovima i privatnom smještaju trenutno se odmara oko sedam tisuća gostiju. Prevladavaju turisti iz Poljske, Bosne i Hercegovine, potom Njemačke, Češke, Slovačke i Hrvatske, s time da je Skandinavija u porastu- tumači Lalić, inače član Gorske službe spašavanja. Upravo na makarskom području, zbog planine Biokovo, nevjerojatno agilni GSS-ovci imaju pune ruke posla. Turisti se, naime, naivno upute u planinu, u po dana, s malo vode, u sklizavim japankama. Neki su, pak, pripremljeni, ali ih zadesi nevolja. Anegdota je bezbroj.

- Sjećam se kad smo spašavali Josepha Brosa, profesionalnog vojnika slovačke vojske, koji je pao i zadobio gadne prijelome, nije se mogao pomaknuti. Strašna noć, digla se oluja s gromovima i munjama, tražila ga je ekipa od 47 dobrovoljaca. Pronašli smo ga, hrabrili i iz zezancije mu dali ime Josip Broz. Kada smo ga dopremili ispred hotela u kojem je odsjeo, pet stotina gostiju hotela izišlo je van i dalo nam gromoglasni aplauz. To nam je plaća - kaže Lalić. Čak 40 akcija spašavanja napravi se godišnje na makarskom području.

- Jednom smo spasili Amerikanca koji je, ležeći na nosilima upitao ‘how much’, aludirajući na troškove ekipe koja mu je spasila život. Mi kroz smijeh lupnemo ‘25 thousand dollars’, on vadi karticu i kaže ‘my insurance will cover it’. Poslije nije mogao vjerovati da je sve besplatno; ‘well done boys’, iskreno je zahvalio.”

Foto: Livio Andrijić/CROPIX

Spomenik turistu

Prođirali smo gradom. Gradska plaža je krcata, neki su svoj ručnik ostavili još u sedam ujutro, drugi uživaju u vodenim sportovima, treći se fotografiraju kod Spomenika turistu, skulpture koja predstavlja dalmatinskog galeba Juru kako grli neku fureštu.

Navečer će svi do Starčevićeva trga, na kojem je raznoliki zabavni program, prošetat će Kalalargom, sjesti u barove u ulici Lištun. Sunce je i dalje jako, iz fore uzimam vožnju žutom podmornicom Yellow Submarine (dok promatrate podmorje, glasno svira evergreen legendarnih Beatlesa) do prekrasnog poluotoka Sv. Petar. Na njegovim pitomim škrapama manje je gužve.