LEVIJATAN - krimić od kojeg se ježi koža. Pročitajte ulomak knjige legendarnog ruskog autora Borisa Akunina

Ova avantura inspektora Erasta Fandorina prava je poslastica za ljubitelje detektivskih romana i ruske književnosti jer čini se kao da Tolstoj piše o Sherlocku Holmesu.

U Parizu je 1878. godine ubijen engleski lord i devetero njegovih slugu. Na mjestu zločina pronađena je značka kita koju su dobili svi putnici golemog parobroda Levijatan, a koji uskoro kreće na prvu plovidbu. Prerušen u ruskog diplomata, na brod se ukrcava i inspektor Fandorin u potrazi za pariškim ubojicom...

Knjiga je u prodaji na kioscima, u knjižarama te poslovnicama Hrvatske pošte ili naručite odmah online na www.bestseller.hr!

Bestseller i Jutarnji.hr ekskluzivno donose ulomak knjige Levijatan:

Ponešto iz crnog dosjea komesara Gauchea

ZAPISNIK

o očevidu mjesta zločina počinjenog 15. ožujka 1878. u obiteljskoj kući lorda Littlebyja u Rue de Grenelle (7. okrug grada Pariza)

(Fragment)

...Zbog nerazjašnjenog razloga sva posluga se nalazila u blagovao-nici, smještenoj u prizemlju kuće lijevo od predvorja (prostorija 3 na skici 1). Točan raspored mrtvih tijela prikazan je na skici 4, gdje je:

br. 1 – truplo majordoma Etiennea Delaruea (48);

br. 2 – truplo nadstojnice Laurie Bernard (54);

br. 3 – truplo vlasnikova osobnog lakaja Marcela Prouta (28);

br. 4 – truplo majordomova sina Luca Delaruea (11);

br. 5 – truplo sobarice Arlette Foche (19);

br. 6 – truplo nadstojničine unuke Anne-Marie Bernard (6);

br. 7 – tijelo čuvara Jeana Lesagea (42), koji je preminuo u bolnici Saint-Lazare 16. ožujka ujutro, ne došavši k svijesti;

br. 8 – truplo čuvara Patricka Trois-Brasa (29);

br. 9 – truplo vratara Jeana Carpentiera (40).

Tijela označena brojevima od 1 do 6 nalaze se u sjedećem po-ložaju oko velikog kuhinjskog stola, pri čemu su se br. 1-3 ukočili spustivši glave na prekrižene ruke, br. 4 je stavio pod obraz dlanove, br. 5 se zavalila na naslon stolice, a br. 6 sjedi na koljenima br. 2. Lica br. 1-6 su mirna, bez i najmanjeg znaka straha ili patnje. Istodobno br. 7-9, kako se vidi na skici, leže podalje od stola. Br. 7 drži u ruci zviždaljku, no nitko od susjeda prošle večeri nije čuo zvižduk. Kod br. 8 i br. 9 na licu se zamrznuo izraz užasa ili, barem, krajnjeg iznenađenja (fotografski snimci bit će priloženi sutra ujutro). Tragova borbe nema. Ozljede na tijelima pri letimičnom pregledu također nisu pronađene. Uzrok smrti nije moguće utvrditi bez obdukcije. Prema simptomima ukočenosti trupala liječnik sudske medicine maître Bernhem ustanovio je da je smrt nastupila u razno vrijeme, između 10 sati navečer (br. 6) i 6 sati ujutro, a br. 7, kako je već izloženo, preminuo je kasnije, u bolnici. Ne čekajući rezultate medicinske ekspertize, usuđujem se pretpostaviti da su sve žrtve bile podvrgnute djelovanju vrlo jakog otrova s brzim uspavljujućim efektom, a vrijeme zaustavljanja srca zavisilo je ili od dobivene doze otrova, ili od fizičke otpornosti svakog od otrovanih.

Ulazna vrata kuće su pritvorena, ali ne i zaključana. Međutim, na prozoru staklenika (točka 8 na skici 1) postoje očigledni tragovi provale: staklo je razbijeno, pod prozorom na uskom pojasu rahle zemlje vidi se nejasni trag muške cipele veličine 26 cm, šiljatog vrha i potkovane pete (fotografski snimci bit će priloženi). Vjerojatno se zločinac ušuljao u kuću kroz vrt, i to već nakon što je posluga bila otrovana i zaspala – inače bi sigurno čuli zvuk razbijenog stakla. Međutim, nejasno je zašto je zločinac, nakon što je onemogućio poslugu, prolazio kroz vrt, kada je mogao mirno ući u unutrašnjost kuće iz blagovaonice. Bilo kako bilo, zločinac se popeo iz stakle-nika na prvi kat, gdje se nalaze sobe lorda Littlebyja (vidi skicu 2). Kako se vidi na skici, u lijevom dijelu prvoga kata samo su dvije prostorije: salon, u kojem je smještena zbirka indijskih rariteta, i vlasnikova spavaća soba, koja se nalazi neposredno uz salon. Tijelo lorda Littlebyja označeno je na skici 2 pod br. 10 (vidi također crtež). Lord Littleby je odjeven u kućni haljetak i suknene hlače, desno stopalo je zamotano debelim slojem zavoja. Sudeći prema prvom pregledu tijela, smrt je nastupila uslijed neobično snažna udarca teškim duguljastim predmetom u predjelu tjemena. Udarac je zadan sprijeda. Tepih je nekoliko metara naokolo poprskan krvlju i moždanom tvari. Također je poprskana razbijena staklena vitrina, u kojoj se, sudeći po tablici, prije nalazio kipić indijskog boga Šive (natpis na tablici: „Bangalore, 2. pol. XVII.: st., zlato”). Kao podloga nestale skulpture služili su oslikani indijski rupci, od kojih jedan također nedostaje.

Iz izvještaja doktora Bernhema o rezultatima obdukcije trupala dopremljenih iz Rue de Grenelle

...Međutim, iako je uzrok smrti lorda Littlebyja (truplo br. 10) jasan, i neobičnom se može smatrati samo silina udarca, slika s br. 1-9 bila je manje očigledna i zahtijevala je ne samo obdukciju, već i kemijsko-laboratorijsku istragu. Zadatak je donekle olakšavala ta činjenica što je J. Lesage (br. 7) u trenutku prvog pregleda bio još živ pa se po nekim karakterističnim obilježjima (sitne zjenice, us-poreno disanje, hladna ljepljiva koža, crvenilo usana i ušnih resica) moglo pretpostaviti trovanje morfijem. Nažalost, za prvoga pregleda na mjestu zločina krenuli smo od, kako se činilo, očigledne verzi-je peroralnog uzimanja otrova pa smo stoga pregledali samo usnu šupljinu i grlo stradalih. Kada nije pronađeno ništa abnormalno, ekspertiza se našla u slijepoj ulici. Tek pri pretrazi u mrtvačnici kod svakog od devet pokojnika pronađen je jedva primjetan trag injekcije na unutrašnjem pregibu lijevoga lakta. Iako to izlazi iz domene moje kompetencije, dopuštam si s priličnom dozom sigur-nosti pretpostavku da je ubode zadala osoba s velikim iskustvom u procedurama takve vrste. Na takav zaključak navele su me dvije okolnosti: 1) injekcije su dane potpuno precizno, ni u koga od pre-gledanih nije ostao vidljiv oku hematom; 2) normalni rok padanja u stanje narkotičke nesvjestice iznosi tri minute, a to znači da je svih devet uboda zadano upravo u navedenom intervalu. Ili je operatera bilo nekoliko, ili je bio jedan, ali uistinu zapanjujuće izvježban – čak ako se pretpostavi da je ranije pripremio napunjenu injekciju za svakoga. No, teško je zamisliti čovjeka kako pri zdravoj svijesti podstavlja ruku za ubod ako mu je pred očima već netko izgubio svijest od te procedure. Moj asistent maître Jolie, doduše, smatra da su svi ti ljudi bili u stanju hipnotičkog transa, ali tijekom mnogogo-dišnjeg rada ja se nisam susretao ni sa čim sličnim. Također skrećem pažnju g. komesara na to da su br. 7-9 ležali na podu u pozama koje izražavaju očitu uzbunu. Mislim da su ta trojica posljednja dobila injekcije (ili su pak bila otpornija) i prije nego su izgubila svijest shvatila su da se s njihovim prijateljima događa nešto sum-njivo. Laboratorijska analiza je pokazala da je svaka žrtva dobila dozu morfija koja otprilike trostruko premašuje smrtonosnu. Sudeći po stanju trupla djevojčice (br. 6), koja je morala prva izdahnuti, injekcije su dane 15. ožujka između 9 i 10 sati uvečer.

Knjiga je u prodaji na kioscima, u knjižarama te poslovnicama Hrvatske pošte ili naručite odmah online na www.bestseller.hr!

Deset života za zlatno božanstvo!

STRAVIČAN ZLOČIN U OTMJENOJ ČETVRTI

Danas, 16. ožujka, čitav Pariz govori samo o jezivu zločinu koji je narušio uglađeni mir aristokratske Rue de Grenelle. Izvjestitelj „Revue Parisiennea” pohitao je na mjesto tragedije i spreman je udovoljiti opravdanoj znatiželji naših čitatelja.

Dakle, danas ujutro je poštar Jacques Lechien, kao i obič-no, u sedam sati pozvonio na vrata elegantne jednokatnice, čiji je vlasnik poznati britanski kolekcionar lord Littleby.

Kako vratar Carpentier, koji uvijek osobno prima poštu za presvijetlog, nije otvarao, g. Lechien se začudio i, pri-mijetivši da su ulazna vrata pritvorena, ušao u predsoblje. Trenutak poslije 70-godišnji poštanski veteran sa strašnim je krikom izjurio natrag na ulicu. Policija, koja je stigla na poziv, otkrila je u kući pravo Hadovo carstvo – sedmero slugu i dvoje djece (11-godišnji majordomov sin i 6-godišnja nadstojničina unuka) spavalo je vječnim snom. Policajci su se popeli na prvi kat i našli tamo vla-snika kuće, lorda Littlebyja.

Plivao je u lokvi krvi, ubijen baš u spremištu u kojem je bila smještena njegova pro-slavljena zbirka istočnjač-kih rijetkosti. 55-godišnji Englez bio je dobro poznat u visokim krugovima našeg glavnog grada. Slovio je kao ekscentričan i nedruželjubiv čovjek, premda su arheolozi i orijentalisti poštovali lor-da Littlebyja kao istinskog znalca indijske povijesti. Višekratni pokušaji uprave Louvrea da otkupi od lorda pojedine primjerke iz njego-ve šarolike zbirke odbijani su s negodovanjem. Pokojnik je osobito cijenio unikatni zlatni kipić Šive, koji pozna-vatelji procjenjuju na najma-nje pola milijuna franaka.

Kao nepovjerljiv i sumnjičav čovjek, lord Littleby se jako bojao lopova, pa su u spre-mištu danju i noću dežurala dvojica naoružanih čuvara.

Nije jasno zašto su čuvari napustili svoje mjesto i spu-stili se u prizemlje. Nije jasno kakvoj je nepoznatoj sili pri-bjegao zločinac kako bi bez i najmanjeg protivljenja podčinio svojoj volji sve ukućane (policija sumnja da je kori-šten nekakav otrov s brzim djelovanjem). Ali jasno je da zločinac nije očekivao da će u kući zateći samoga vlasni-ka – njegove paklene namjere bile su očito poremećene. Po svoj prilici, upravo time valja objasniti zvjersku okrutnost...

Knjiga je u prodaji na kioscima, u knjižarama te poslovnicama Hrvatske pošte ili naručite odmah online na www.bestseller.hr!