Lambchop: Od raspada svog tijela do kraha civilizacije

S osam studijskih albuma u 13 godina postojanja Lambchop je možda više od drugih sastava i kantautora definirao pojam americane, posebice remek-djelom "Nixon" prije šest godina, objavljenog s hrabrom, ali točnom naljepnicom "nova vrsta countryja, nova vrsta soula".



Iako je Lambchop karijeru počeo kao konfuzno klupko indie-rocka, ubrzo je postalo jasno da malo tko pokraj Kurta Wagnera - možda još Calexico i Howe Gelb - ima tako jasnu i originalnu viziju o oživotvorenju, ali i proširenju "kozmičke američke glazbe" kao omiljenog pojma Grama Parsonsa.



Jasna razvojna vizija



U slučaju Lambchopa ta je vizija zasnovana na već spomenutoj sprezi countryja i soula, jazza, elektronskih šumova, prozračnih, a grandioznih gitarskih akorda, moćnih klavirskih i potisnutijih gudačkih dionica, mekog i toplog vokala koji je iz falseta, zbog duhanskog dima, završio u tonalitetu baritona, misaonih, ali i posve nadrealnih vinjeta zasnovanih na naoko beznačajnim detaljima svakodnevnog života, pričama prijatelja i Wagnerovim snovima.























LAMBCHOP

Damaged

City Slang - Dallas   

Bivši parketar enciklopedijskoga znanja o glazbi i književnosti, pjesnik nadrealne mudrosti i vokalist čiji šapat kovitla emocije jače od kakvog urlika, a čiji "orkestar", unatoč brojnosti, svira tiho, prigušeno i nježno, dosad je svoje "storije" temeljio na uglavnom tuđim doživljajima koje je Wagner carverovski pretvarao u uvijek vrlo osobene priče. No, kako život nije predvidljiv, tako se i parketar nemirna sna našao usred grozne bolesti iz koje je ovaj put iscrpio dio materijala za novi album Lambchopa.  Kad smo se prvi put sreli u Bologni, Wagner mi je pričao da bi se morao ostaviti cigareta jer su mu totalno promijenile glas i način pjevanja. Na veličanstveni koncert u zagrebačkom SC-u prije koju godinu došao je zdrav i dobro raspoložen, no prije snimanja ovog albuma doznao je da mu dio čeljusne kosti truli do te mjere da ju se mora zamijeniti dijelom bedrene kosti. Usto, dijagnoza je predmnijevala rak čiju će progresiju biti teško zaustaviti. Srećom, transplantacija bedrene kosti u čeljusnu završila je vrlo dobro, Wagner nema rak, a to neugodno iskustvo utisnulo se u dio pjesama s albuma prigodno nazvanog "Damaged" ("Oštećen").



Svakodnevne sitnice



Naravno, njegovo majstorstvo da prozaične sitnice svakodnevice - od čekanja žene da dođe s posla i svađa oko kućnih poslova do kritike suvremene glazbe kroz prizmu vlastitog zdravstvenog stanja (genijalna "The Decline Of The Country & Western Civilization" koja zatvara album) i radioemisije u kojoj ljudi mijenjaju raubane stvari poput "džepne Biblije" (suosjećajna "Paperback Bible") - pretvori u umjetnička djela, i dalje je neporecivo. Na dosad najosobnijem Wagnerovu albumu nalazi se barem četiri-pet bisera njegove mudrosti i osjećajnosti koju je ponekad doista teško nadmašiti.



S druge strane, čini se kako je njegov orkestar ovaj put ostao djelomice previše discipliniran i potisnut na razinu sanjive i nenametljive glazbene kulise za Wagnerove priče. Dio pjesama zacijelo će pokraj slušatelja, čak i onih koji znaju koliko pažnje ište slušanje i uživanje u mekoći glazbe Lambhopa, proći pomalo nezapaženo. Više tempa ne bi bilo naodmet, no premda "Damaged" nije u rangu "Nixona" ili dvostrukog albuma "Aw, C'mon/No, You C'mon", koncert u Tvornici zbog toga sigurno neće trpjeti.

Aleksandar Dragaš