KOVAČEV SASTAV ZA MEKSIKO Vrsaljko istisnuo Pranjića s lijevog boka, vraća se Kovačić?

Što je napravljeno, to je napravljeno, sada slijedi praksa! Hrvatska mora pobijediti Meksiko želi li proći skupinu i to će najvjerojatnije determinirati taktičke postavke Vatrenih i njihovih suparnika. Iako se njihov izbornik Herrera, kao prepredeni mačak, retorički nadmudruje s hrvatskim stručnim stožerom, činjenica je da neće krenuti grlom u jagode. Meksiko i inače najbolje djeluje u gustoj defenzivnijoj formaciji 5-3-2, koja koristi iznimnu hitrost svojih veznjaka i (polu)napadača da bi se kroz tranzitnih 3-5-2 (podizanjem dva bočna igrača) domogla završnice. Tamo Meksikanci dolaze s najmanje 3-4 igrača, a što je osobito bitno, bez ikakva kompleksa odmah šutiraju već sa 25-30 metara od suparničkog gola. Unatoč njihovih glasnim najavama da će napasti za pobjedu, kako bi zaradili najmanje neriješeno, logično je očekivati da će se Meksiko dobro začahuriti na svojoj polovici, a onda na kontre nastojati iznenaditi kompoziciju Vatrenih …

Niko Kovač u svom je kampu razradio ideju kako se nametnuti Meksikancima. Koliko se moglo nazrijeti iz njegovih treninga, ali i retorike, Hrvatska će biti strpljiva momčad, koja će paziti na kontru protivnika te će sustavnim trokutima u plitkoj formaciji onemogućavati meksički forte, ubacivanjem hitrih veznjaka i (polu)špica između špica. Činjenica je da je Hrvatska i prije 12 godina u Japanu upala u mrežu meksičkog 3-5-2 sustava, kao što je 2006. godine u Njemačkoj posrnula kontra 3-4-3 Australije. U svim tim posrtajima igrao je i Niko Kovač i za vjerovati je da se tih odnosa snaga s negativnim ishodom jako dobro sjeća…

Nema dvojbe da Hrvatska mora zgusnuti sredinu terena da bi spriječila tri srednja vezna igrača Meksika da se razigraju i rastrče u prazan prostor. Njihovim 'zatvaranjem' onemogućuje se upošljavanje dva hitra napadača kao što su Dos Santos i Peralta, čija je najveća snaga ubacivanje između linija i stvaranje nereda u bloku protivnika. Hrvatska bi, dakle, trebala biti kompaktnija u sredini, a to se može postići i manjim korekcijama u pozicioniranju igrača. Primjerice, u fazi obrane vraćanjem dva krila dobiva i povlačenje jednog defenzivnog veznog te formacija poprima 4-1-4-1 sustav, što omogućuje zgusnutu sredinu. To primorava Meksiko da traži igru preko bokova, što im je i inače jedan od aduta (preko lijevog boka Layuna pogotovo), ali tamo se dupliranjem (Srna - Perišić, Olić - Vrsaljko) lakše blokira ofenziva protivnika. Jednom kad im se oduzme lopta na sredini ili čak i u defenzivnom dijelu, ključno je da se Hrvatska brzo otvori i napadne prostor iza njihovih veznjaka. To je osobiti problem za Meksiko jer im je posljednja linija (tri stopera) i starija, ali i 'dizelaška'. Da bi bila brza, momčad Vatrenih mora s krilima i barem dva vezna napasti i popratiti Mandžukića. U tom ofenzivnom dijelu Hrvatska bi, dakle, od 4-1-4-1 trebala hitro prerasti u 4-3-3 te s bokova i kroz sredinu pritisnuti obranu Meksika…

U tom kontekstu čini nam se logičnim mogućnost da će Kovač problematični lijevi bok učvrstiti postavljanjem Vrsaljka. U odnosu 4-1-4-1 i ofenzivne varijante 4-3-3 također nam se čini uputnim da igra Kovačić, koji je najbrži od svih veznjaka i može se nakon obrambenih zadataka hitro priključiti napadu. Ne bi bilo čudno da se tamo postavi i hitrog Pranjića, koji to igra u klubu, a isto je odradio u Poljskoj protiv Španjolaca. Također, između dva veznjaka, Rakitića i Modrića, logičnije je da potonji bude malo ispred jer je brži i kao takav pogodniji za priključenje ofenzivi. Rakitić kao korektor vezne linije ispred stoperskog tandema te inicijator konstrukcije je zapravo najpogodniji…