KOMENTAR Zašto je Joe ‘Za Dom Spreman’ Šimunić izabran za pomoćnika

Dodirnuli smo granicu nemoći. Ukrali su nam nogomet. Hrvatski nogomet je došao do ruba pameti. Nakon izbora novog izbornika posve je jasno tko i iz kojih pobuda upravlja nogometom u Hrvata. Špranca je ista kao i kod Dinama - navijači nisu bitni, ni ima li koga na stadionu, pa ni neki dostojni rezultata (ako dođe, dođe, ako ne, žiroračun će biti nešto tanji, ali nije greda), ali tu se neka para vrti, nešto se dobije od Uefe, nešto od prodaje-preprodaje igrača i živjeti se može. Nerviranje navijača je suvišno. U stožeru nogometne reprezentacije, o kojoj su u utorak u 15 sati nestale sve iluzije, našao se i bivši nogometni reprezentativac Joe Šimunić.

To je onaj igrač, sjećate se, kojem je zbog usklika na punom Maksimiru - Za dom spremni! - nakon utakmice s Islandom Uefa odrapila drakonsku kaznu zbog koje je morao okončati karijeru umjesto da ode na Svjetsko prvenstvo. Sada se, valjda, očekuje da svi planemo, dignemo na sve četiri i bavimo nesretnim Joeom Šimunićem, dobrim nogometašem s više od 100 nastupa u hrvatskom dresu, braničem koji nas je brutalnim startom nad igračem Srbije Sulejmanijem u Beogradu ostavio u utrci za Svjetsko prvenstvo. Očekuje se da se bavimo njegovim tragičnim i mučnim nepoznavanjem povijesti. Šimunić se, naime, dvoumi je li Za dom spremni arija iz neke junačke hrvatske opere ili pak napjev iz uboge jasenovačke operete koju su izvodili ispijeni logoraši pred ljubiteljem kazališta Maksom Luburićem. Strasti su se uzburkale od suludih teorija, iako je povijesna istina jednostavna i nedvojbena: Za dom spremni bio je naprostio poklič pod kojim su počinjeni sramotni zločini, zbog kojih se Hrvati i danas crvene. Jednako kao što su “tri prsta”, koja zanosno podižu u Srbiji, simbol pod kojim se klalo na Ovčari, u Srebrenici, Prijedoru, Škabrnji, Kosovu...

Ako se ostavimo te već odrađene rasprave o pokliču koji ne predstavlja ni veličanstvenost glazbe, ni romantičnost doma nego je simbol užasa, straha i smrti, ostaje pitanje: zašto je, zapravo, Joe Šimunić postavljen na mjesto pomoćnika? Joe Šimunić, kojeg je pouzdanik HDZ-a Zdravko Mamić postavio na mjesto pomoćnika svom selektoru, samo je dimna zavjesa. On je tu da skrene pozornost s činjenice tko je i kako izabran za selektora nogometne reprezentacije, tko sve određuje i kako nam je reprezantacija postala vlasništvo jednog čovjeka. Nesretni Joe Šimunić je kost bačena na hrpu da se za nju bore i lijevi i desni: da se ljevica zgraža nad priprostim i neukim, “ustašoidnim” Australcem, a desnica pak zapjenjeno objašnjava da je Joe čestiti Rvat iz dijaspore i poznavatelj starih junačkih oratorija koji, eto, našoj “partizaniji”, baš zato, nije mio. Rehabilitacija Šimunića je tu da ublaži bijes zbog Čačićeve implantacije. On je kamuflaža. Znamo da Mamić svaki put kad dobije konkretno pitanje o svom poslovanju nekog izvrijeđa, izvede prostački šou i svi se onda uhvate na taj ljepak, a priča o poslovanju izgubi se kao žrtvovane djevice u Minotaurovu labirintu. Tako bi sada trebalo raspravljati o Šimuniću kojeg i Guardian naziva “pro-Nazi”. Nakon svastike na Poljudu, i ovo će nam “podići” rejting u Uefi.