Da Zinedine Zidane ne voli nikome ostati dužan znamo najkasnije od finala Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006.g., kada mu je Marco Materazzi, onako hinjski, na uho šapnuo da je na Mažurancu vidio njegovu oskudno odjevenu sestru Lilu kako za sto kuna ulazi u neku staru Opel Vectru daruvarskih registarskih oznaka, a ovaj mu na to svoju šiljastu glavu zaorio u prsni koš, ali da legendarni Zizou i spram Hrvata ima neke otvorene račune, saznali smo tek prije neki dan kada ih je, nakon više od 20 godina, napokon podmirio.
Elem, prije nekoliko dana, u posljednjem kolu grupne faze natjecanja Lige prvaka, Luka Modrić, u Madridu poznat i kao "Ptica", postigao je prekrasan pogodak s nekih dvadesetak metara protiv danskog Copenhagena, a to je - s obzirom da je riječ o igraču čijim golovima imamo rjeđe priliku svjedočiti nego pomračini sunca - i samo po sebi, bez ove zakulisne priče o Zidaneovom vraćanju duga, a do koje ću nešto kasnije doći, postala spektakularna vijest.
Nogometni poznavaoci diljem svijeta, sportski novinari (namjerno izdvojeni od ovih nogometnih poznavaoca), navijači, ali i treće zainteresirane osobe diljem svijeta, počeli su nagađati kako je, i da li je uopće, to moguće, a sukladno tome - pojavile su se i razne teorije zavjere. Svakako najpopularnija, ali i najrealnija, bila ona da je Bale - jebiga, novi je pa ne zna - greškom navukao dres s Modrićevim brojem i, umjesto naše Ptice, loptu zakucao pod copenhagenovu prečku, ali bilo je i onih koji su se životom kunuli u daljinskim upravljačem navigiranu loptu, magnet u balunu, fotomontažu i specijalne efekte u rangu onih iz Avatara, a i priče o slijepoj koki koja nabode zrno, ponovno su postale aktualne.
Ipak, tajna tog prirodnog fenomena, a koji su zbog njegove učestalosti neki usporedili i s "Kišom riba" u Hondurasu, krije se u tome što je veliki Zinedine Zidane, pišu španjolski mediji, prije nekoliko tjedana na treningu prišao našem Luki, uhvatio ga za ručicu, doveo do lopte i, objasnio da tu zrakom napuhanu kožu treba nogom opaliti u smjeru onog sedam metara dugog, a dva i pol širokog pravokutnika koji štite protivnički igrači.
"Zatvoriš oči...", rekao mu je Zizou,"iiii...pljus!!!"
Podsjetilo me to na situaciju iz Osnovne škole kada sam, za vrijeme školskog plesa, pokušao zbariti kolegicu iz paralelnog razreda, ali iz nekog nepoznatog raloga to mi nije uspjevalo. Trudio sam se, pokušavao na sve moguće načine, ali iako neupitnog talenta i želje, nekako mi je štekalo kod realizacije, a onda je jedan stariji frajer, osmaš, prišao nama, mlađoj raji, i objasnio nam da to radimo sasvim krivo.
"Jezik se gura u usta...", rekao nam je on s autoritetom jednog Zinedinea Zidanea kad su ljubavne stvari u pitanju, "a ne - kao što sam ja cijelu večer pokušavao - u uho!"
Poslušao sam ga i, slično kao Luka protiv Copenhagena, maestralno sam poentirao još iste večeri. Istina, toj kolegici, pokazat će se u godinama koje su uslijedile, i nije bilo pretjerano teško zabiti, ali nije, vala, ništa teže bilo zabiti ni ribarima, konobarima, pripravljačima jednostavnih jela i ostalim poluprofesionalcima iz Copehagena...
Pa ipak, bez savjeta tog iskusnijeg igrača ni ja, Miro Par, a bogami, ni Luka Modrić, vjerojatno ne bi još nekoliko godina imali razloga za slavlje.
---
Jedina razlika između ova dva događaja (tako je, jedina!) je ta, da je taj osmaš meni prišao sasvim slučajno, te je isto tako mogao prići bilo kome iz šestog razreda jer, bezbeli, nitko od nas po tom pitanju nije znao što radi, ali ovaj najbolji nogometaš svih vremena i "Gospodin u kopačkama", kako su ga nazivali zbog njegovog elegantnog stila igre, nije slučajno prišao baš našem Lukici.
Istina, Luka je po statistikama sve do sad bio jedan od lošijih pucača u Realu, i to ne samo Madridu, već i Sociedadu, Valladolidu, te svakom drugom Realu koji na ovome svijetu postoji, ali svakako se na tom treningu našlo i većih antitalenata kojima bi dobro došao savjet jednog takvog velemajstora. Naime, u ekipi u kojoj igra Pepe, a koji nogom doduše zna šutnuti glavu protivničkog igrača, ali ne i loptu, te Ramos, čija lopta nakon udarca s bijele točke u polufinalu Lige prvaka protiv Bayerna, još uvijek, poput kujice Lajke, putuje bespućima svemira, našem dobrom Luki, nema sumnje u to, instrukcije i nisu najpotrebnije. Pa ipak, veliki Zizou je samo njemu odlučio odati tu čast...
"Zašto baš meni?", zapitao se vjerojatno i Luka dok mu je Zinedine pokazivao kako šutnuti loptu, a da pritome nije ni slutio kako je jedan od dva glavna razloga za to - ono što inače i nije baš neka prednost - njegova nacionalnost!
Luka je, naime, Hrvat, a upravo jedan takav, na početku njegove karijere, kada se taj mali Francuz alžirskih korijena, kao jedan od stotinu klinaca pokušavao probiti u prvu postavu Cannesa, zadužio je velikog Zizoua do groba. To je, uostalom, i drugi razlog da pomogne upravo našem reprezentativcu jer, kao što sam na početku teksta i naveo, Zidane nikome ne voli ostati dužan...
Ostajao je taj naše gore list svaki dan i po nekoliko sati nakon treninga da bi svome štićeniku pokazao kako se izvode slobodni udarci, a ovaj ga je oduševljeno gledao i, čudio se kako je moguće da slobodnjake izvodi s obje noge podjednako, te pritome od deset udaraca, sedam puta pogađa rašlje.
"Samo je tu trebaš pogoditi!", pokazivao je te 1989.g. neumorno Marko Mlinarić (eto, sad sam vam otkrio i njegov identitet) malom Zizou, a ovaj osim što je ko spužva upijao savjete popularnog Mlinke, te za nekoliko godina, upravo u tome, postao najbolji na svijetu, nije zaboravio ni kome na tome može biti zahvalan!
Prošli tjedan, preko Luke Modrića kojeg je baš uoči Svjetskog prvenstva naučio pucati, Zizou je Mlinki, ali i svim Hrvatima, nakon više od 20 godina, vratio svoj dug...
Ostaje nam jedino da žalimo što tijekom godina nitko nije toliko zadužio, recimo, Mourinha, pa da on Niku Kovača - i brata mu Roberta također - poduči nekim taktičkim rješenjima koje bi nam, uz Lukin novo naučeni udarac, osigurale prolazak skupine u Brazilu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....