PIŠE PATRICIA KIŠ

KOMENTAR Kurtoazno ‘čestitam’ Rijeci na osvajanju titule europske prijestolnice kulture očito je previše za ministra Hasanbegovića

 Srđan Vrančić/EPH

Da je ministar kulture bio dobrog zdravlja prošlog četvrtka, kada se u Muzeju Mimara proglašavala europska prijestolnica kulture iz Hrvatske, bilo je jasno jer je isti dan, ne u isto vrijeme, bio na predstavljanju knjige “Stradanje Roma u NDH”, a i oglasio se o smanjenom budžetu za kulturu. Ministar se mogao vidjeti i na drugim promocijama. Međutim, nije se pojavio na proglašenju EPK, najvažnijem događaju u sektoru kojem je na čelu. Je li to zato što se u javnosti pretpostavljalo da Rijeka ima najjači program, a u timu su pročelnik za kulturu Ivan Šarar (Let 3), Slaven Tolj, prethodno borac za Lazarete, te redatelj bez dlake na jeziku Oliver Frljić, s kojima Hasanbegović ne dijeli mišljenja, može se samo naslućivati.

No, treba spomenuti kako je na predstavljanje u Mimaru došao, uz niz nezavisnih europskih stručnjaka, i Michel Magnier, koji zbog tragičnih događaja u Bruxellesu nije mogao doputovati avionom, nego je sjeo na vlak. Za razliku od Magniera, ministar kulture nije smatrao shodnim prehodati pet minuta od Runjaninove, gdje je njegovo ministarstvo, do muzeja. Tako je dao pljusku ne samo Rijeci nego i ostalim gradovima koji su se natjecali, a na čije bi programe trebali svi redom biti ponosni. Puli, koja je sa svojim projektom demilitarizacije grada pružala žestoku konkurenciju Rijeci; Dubrovniku, koji je uspješno postavio koncept dijaloga sa suvremenom umjetnosti, udaljenom od puke ekonomske instrumentalizacije naslijeđa, no, prema svemu sudeći, bio je žrtva činjenice da se rijetko u novije vrijeme biraju gradovi koji su u fokusu međunarodne javnosti; Osijeku, koji je imao najmanje razvikan program.

Svi su tzv. bid bookovi, knjige programa, uostalom, dostupni na internetu i vrijedi ih pročitati.

Pisali smo kako je iskustvo europskih prijestolnica raznoliko, od bankrota, kao što se to dogodilo Mariboru, do prosperiteta Liverpoola. Kao i sve druge europske prijestolnice kulture, Rijeka treba i potporu države, pa i financijsku, da izvede program, sve ostalo bilo bi sramota. U posljednje se vrijeme o Rijeci u više navrata govorilo kao o industrijskom gradu kojem je potrebna revitalizacija; slučajnost je da je prije nekoliko dana na skupnoj izložbi u MSU pobijedio Igor Eškinja instalacijom čija su tema upravo uspavana riječka predgrađa.

U Rijeci je, ujedno, i snažna, uglavnom lijevo orijentirana kulturna scena, trenutačno jedna od najjačih u državi.

Niti jedan ministar kulture u recentnijoj povijesti, u posljednjih 25 godina, nije uveo tolike ideološke razlike, pa da ni sam sebe ne može prisiliti na - najobičniju čestitku, ni tjedan dana nakon proglašenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 11:09