SDP - srce dobrih promjena, s tim je reanimiranim sloganom Zoran Milanović okončao konvenciju svoje stranke, pozivajući stranačke drugove neka “idu među ljude” i bore se za obnovu povjerenja te pobjedu na svibanjskim europskim izborima, u perspektivi i za osvajanje novog mandata na čelu države. Problem je što stare parole u novim uvjetima slabo funkcioniraju.
U dvije godine SDP-ova je vlada učinila mnogo na uvođenju reda u zemlji koju je preuzela u očajnom stanju. Normalno je da su svi govornici na tome inzistirali. Ali čini se da ni vlastitu konvenciju nisu uspjeli uvjeriti. Na Milanovićevo retoričko pitanje jesmo li zadovoljni rezultatima, zadnji su redovi spontano odgovorili glasnim: Ne! Za prigodne slapove optimizma ni ovoga se puta nije čuo ni jedan uvjerljiv argument.
Kako će Vlada riješiti osnovni problem Hrvatske: pokrenuti gospodarstvo i početi zapošljavati ljude, o tome opet ništa konkretno. Samo stare fraze. Premda funkcijom predestinirani za frontmene konvencije, potpredsjednici Vlade Opačić i Grčić nikoga, valjda, više ne mogu motivirati. S njima u prvom planu SDP-ov izlog djeluje dosta neatraktivno.
SDP-ova je konvencija odrađena. Protekla je mlako, bez emocija, bez energije. Na pola koplja. Čak su i neki ministri bili iznenađeni komornim i čemernim stanjem duha. Zadatak je ovakvih stranačkih masovki da sugeriraju moć, zajedništvo, uspješnost. Da podignu atmosferu u stranci. Ništa se od toga ovoga puta nije vidjelo. Ni srca ni promjene. Malo se pljeskalo, nimalo skandiralo, nitko nije dobio aplauz na otvorenoj sceni. Znak otrežnjenja ili malaksalosti?