KOMENTAR IVANKE TOME Želi li ostati pošten i proći neokrznut, Dinko Cvitan mora dobro zasukati rukave

Želi li ostati pošten i proći neokrznut kroz izbornu godinu, glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan mora dobro zasukati rukave i najkasnije do početka rujna riješiti sve političke predmete. Hrvatskoj se više nikad ne bi smjelo dogoditi da na ishod parlamentarnih izbora utječe trenutak u kojemu će ekipa iz Gajeve ulice u Zagrebu otvoriti istragu ili podići optužnicu. Građani moraju znati nude li im stranke na izbor kriminalce, a predsjednici političkih stranaka moraju biti načisto s tim koga mogu isturiti u kampanji bez rizika da im s predizbornog skupa bude odveden u lisicama.

Što je najvažnije, Cvitan mora sačuvati makar dojam da je Državno odvjetništvo neovisno i da ne sudjeluje ni u kakvim političkim dilovima, niti da je sklopio paktove s pojedinim stranačkim čelnicima, o čemu se već počelo spekulirati. Naime, od trenutka kada je gradonačelnica Knina Josipa Rimac pred TV kamerama izjavila da će se povući s mjesta direktorice kampanje ako protiv nje bude podignuta optužnica, i ako (a na tome je naglasak!) sud optužnicu potvrdi, počela su se postavljati pitanja. Glavno je ima li predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kakve dodatne informacije o istrazi protiv J. Rimac ako ju je, bez obzira na to što ima USKOK za vratom, politički promovirao i postavio za direktoricu kampanje.

A istragu protiv Josipe Rimac trebalo je već zaključiti. Tim prije jer je otvorena prije ravno godinu dana, što je i više nego dovoljno da se utvrdi je li gradonačelnica Knina, odnosno njena obitelj, nezakonito stekla stambene kvadrate. Ako se istraga protiv direktorice HDZ-ove kampanje hitno ne zaključi, nego se odluka prolongira do kasne jeseni, lako bi se mogla pretvoriti u predizborni skandal. Donese li se prekasno odluka o (ne)optuživanju, ma kakva da bude, doživljavat će se isključivo kroz njene političke implikacije. Takvo što je nedopustivo za Državno odvjetništvo jer ono mora funkcionirati kao neovisno tijelo kaznenog progona lišeno političkog utjecaja. Optuži li se, primjerice, Rimac koncem listopada da je zloupotrijebila položaj da bi obitelji priskrbila stan na koji nema pravo, ona neće odmah napustiti funkciju direktorice kampanje, nego će u skladu s najavom čekati očitovanje suda. Sud bi s punim pravom (ne)potvrđivanje optužnice mogao prolongirati do okončanja izbora. Ako odluku donese i ranije, opet će imati izravne političke posljedice jer će se vjerovati da je utjecala na birače. Cvitan mora biti svjestan toga i, bez obzira na to koliko njegovi tužitelji imaju posla, slučaj gradonačelnice prioritetno riješiti.

Uostalom, HDZ je prošle izbore izgubio u velikoj mjeri upravo zato što je stranka preko svog vodstva ogrezla duboko u korupciju i kriminal te postala prva politička stranka protiv koje je podignuta optužnica i pokrenut sudski proces radi kriminala. Jednako koliko bi bilo fer prema HDZ-u i biračima da Vrhovni sud do jeseni donese odluku o žalbama na osuđujuću prvostupanjsku presudu kojom je stranka proglašena krivom za korupciju, toliko bi i od Cvitana bilo fer da raščisti situaciju oko aktualne direktorice njihove kampanje.

Slučaj Josipe Rimac nije, naravno, jedini u nizu. Već samom činjenicom da se dopustilo da odluke o postupcima protiv HDZ-ova gradonačelnika Zadra, Božidara Kalmete, zatim protiv bivše SDP-ove sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel te bivše šefice Porezne uprave u Vladi Zorana Milanovića Nade Čavlović Smiljanec uđu duboko u izbornu godinu, sve su dobile politički kontekst. Osobito ako se uzme dinamika kojom se predmeti rješavaju. Iz usta SDP-ovaca već pljušte optužbe da Cvitan pazi na ravnotežu pa - križa. Prije nego što će optužiti HDZ-ovca, pred sud izvede jednog SDP-ovca. Zato je, kažu, prije Kalmete morala biti optužena Lovrić Merzel, a za očekivati je da će sljedeća biti Čavlović Smiljanec. Sve to može i ne mora biti točno. No, dojam koji se stvara u javnosti je vrlo nezgodna stvar. A već se počinje stvarati slika da Cvitan kalkulira i računa da, ako se već mora zamjerati, neka to onda bude u jednakoj mjeri lijevima i desnima.

Ne baš takvu, ali usporedivu taktiku imao je i njegov prethodnik Mladen Bajić. On je u izbornu godinu zakoračio s tri kaznene prijave protiv SDP-ovih gradonačelnika (Rijeka, Koprivnica i Velika Gorica). SDP-ovce je prijavila policija kojom je rukovodio Karamarko. Premda je u startu bilo prilično jasno da prijave nemaju previše osnove, Bajić ih nije odmah odbacio, već je maksimalno koristio zakonske mogućnosti za raznorazne provjere i kupovao vrijeme. Formalni rad na prijavama protiv SDP-ovaca bio mu je svojevrsno opravdanje za istrage protiv bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, i ministara iz njegove vlade upletenih u korupcijske afere.

No, taktika ravnoteže nije prošla čak ni velikom majstoru preživljavanja Bajiću rođenome s diplomatskim genom. SDP mu nije oprostio odugovlačenje s prijavama protiv njihovih ljudi i uskratio mu novi mandat na čelu Državnog odvjetništva.

HDZ mu ne može oprostiti Fimi-Mediju i ne podržava ga u izboru za ustavnog suca. Stoga, ako taktizira s Josipom Rimac, Cvitan bi morao znati da to danas više ne prolazi. Bilo bi dobro da demantira kako prolaze dogovori, i to pravovremenom tužilačkom odlukom.