KOMENTAR AMERIČKOG VELEPOSLANIKA U HRVATSKOJ, W. ROBERTA KOHORSTA Naša je dužnost sačuvati ostavštinu osloboditelja i žrtava 2. svjetskog rata

Na dan 8. svibnja sjećamo se poraza sila Osovine i oslobađanja Europe što su izvele savezničke snage u Drugome svjetskom ratu. Stojimo s hrvatskim narodom sjećajući se ratnih tragedija, a kad je riječ o nekim od Europljana i dugog puta do slobode koji je uslijedio.

Odajemo počast onima koji su se zauzeli za čovječnost suočeni s fašističkom i komunističkom tiranijom. Obavezujemo se da nikada nećemo zaboraviti Holokaust sa šest milijuna židovskih žrtava i žrtava iz drugih zajednica koje su bile određene za istrebljenje.

Poštovanje naslijeđa oslobodilaca Europe i sjećanje na žrtve rata i Holokausta odgovornost je ne samo vlada nego i društava u cjelini. Moramo zaštititi institucije i naslijeđe koje su stvorile, kao i naš transatlantski savez od onih koji bi ih pokušali potkopati.

Nakon oslobođenja Europe, Sjedinjene Države su vodile napore za poslijeratnu obnovu, na što smo i dalje neizmjerno ponosni. Marshallov plan, čija vrijednost u današnjim dolarima prelazi 100 milijardi USD, obnovio je fizičku infrastrukturu mnogih europskih zemalja. Obnova je bila samo jedan dio, jer ljudska bijeda nije završila s ratom. Milijuni su morali obnoviti svoje živote i prevladati nezamislivu traumu. Za neke istočnoeuropske i srednjoeuropske države kraj rata doveo je samo do prelaska na drugi oblik totalitarizma.

Ipak, snažna otpornost Europe bila je više nego očita jer su građani cijelog kontinenta pokazali zajedničku predanost demokraciji, slobodama pojedinca, ljudskim pravima i vladavini zakona - što je sve bilo potrebno za obnovu njihovih društava. Nakon rata, Sjedinjene Države i naši demokratski saveznici i partneri zajedno su stvorili europske i globalne institucije, poput UN-a i NATO-a, koje su okvir našeg suvremenog uzajamnog mira, sigurnosti i demokratskih sloboda.

Zahvaljujući tim kolektivnim naporima, Europa je u 75 godina od Dana pobjede uživala u svom najduljem razdoblju relativnog mira. Transatlantska zajednica je prosperirala. Razina siromaštva je snažno pala, a naši građani žive dulje, zdravije živote.

Dok su neke istočnoeuropske i srednjoeuropske države provele desetljeća pod političkim i ekonomskim jarmom nedemokratskih režima, nakon Hladnog rata uživale su rastući gospodarski rast i životni standard kroz europska i transatlantska ekonomska partnerstva.

U međuvremenu, NATO - najjači i najtrajniji vojni savez u povijesti - donio je neusporedive sigurnosne povlastice. NATO-ova privlačnost je bila posebno vidljiva kada su bivše članice Varšavskog pakta gotovo jednoglasno postale njegove članice nakon pada Sovjetskog Saveza. Kasnije, bivše jugoslavenske države, poput Hrvatske, bile su među najentuzijastičnijim novim članicama NATO-a.

Naše poslijeratne institucije i transatlantski savez bili su teško osvojeni i marljivo građeni. Da bismo odali počast zajedničkoj žrtvi europskih oslobodilaca u Drugome svjetskom ratu, moramo ostati posvećeni ljudskim pravima, temeljnim slobodama i vladavini zakona. Ne smijemo dopustiti državama da nanovo pišu povijest Drugoga svjetskog i Hladnog rata.

Moramo budno paziti na one koji žele potkopati našu poslijeratnu sigurnost dezinformacijskim kampanjama, malignim ekonomskim ponudama, subverzivnim političkim aktivnostima, pa čak i prisilnim prilagođavanjem međunarodno priznatih granica vojnom silom.

Uvjeren sam da će Europa i Amerika nastaviti zajednički raditi na odvraćanju onih koji žele jednostrano oslabiti naše veze i zajedničku predanost demokratskim vrijednostima. Ulozi su previsoki da bi se drugačije postupalo.