Kakva bi to momčad bila: Modrić, Stanković, Džeko...

Najugledniji češki list Lidove noviny (LN - list za intelektualce) donio je jučer na gotovo cijeloj stranici analitički članak o nogometu u zemljama bivše Jugoslavije pod naslovom “Jugoslavije već dugo nema, ali talenti cvjetaju i dalje“, piše Slobodna Dalmacija .

No, pođimo od onog što je najzanimljivije, a u u članku je na samom kraju, kao neka vrsta zaključka – kako bi izgledala “jugoslavenska momčad tim snova“.

Evo kako:

Na golu bi bio Samir Handanovič (Slovenija, Udine). U obrani: Vedran Ćorluka (Hrvatska, Tottenham), Branislav Ivanović (Srbija, Chelsea), Nemanja Vidić (Srbija, Manchester) i Darijo Srna (Hrvatska, Donjeck). U vezi i napadu: Dejan Stanković (Srbija, Inter Milan), Luka Modrić (Hrvatska, Tottenham), Edin Džeko (BiH, Wolfsburg), Eduardo da Silva (Hrvatska, Arsenal), Goran Pandev (Makedonija, Inter Milan) i Mirko Vučinić (Crna Gora, Roma).

“Zanimljiva situacija: dvije reprezentacije iz šest zemalja bivše Jugoslavije su na ovom Svjetskom prvenstvu , treća je otpala u baražu, a četvrtoj je malo nedostajalo da se ondje nađe”, piše novinar LN Jiri Jakoubek koji očito dobro poznaje nogomet na tlu bivše YU.

U članku je samo jedna pogreška, vjerojatno previd – stoji da Pandev igra u Laziju, mada sada igra u Interu, i jedna pogrešna ispravka – ime Srne ispravljeno je na Dario, a on se, ipak, kao što je poznato svim ljubiteljima nogometa u bivšoj nam zajedničkoj zemlji, zove – Darijo.

Jakoubek podsjeća kako se Franz Bekenbauer 1990, kada je bio trener reprezentacije SR Njemačke, prevario prognozirajući da će reprezentacija ujedinjene Njemačke ubuduće vladati svjetskim nogometom. Od tada je, međutim, Njemačka osvojila samo jednu vrijednu titulu - bila je 1996. europski prvak.

A sa zemljama bivše Jugoslavije dogodilo se upravo obrnuto, ističu LN, te citiraju novinara britanskog Guardiana Jonathana Wilsona, poznatog kao specijalista za nogomet u zemljama Istočne Europe: “Izgleda kao da se tek po raspadu federacije nogomet počeo igrati u zemljama bivše zajedničke države. Oni su gladni uspjeha i to jasno pokazuju“.

Potom se Wilson dao na posao i s kolegama iz republika bivše YU sastavio gorenavedenu “idealnu jugoslovensku reprezentaciju“... Formacija bi bila 4-2-3-1. U momčadi bi bio samo jedan predstavnik Slovenije (golman Handanović) a najpoznatija su imena glavnih oslonaca hrvatske i srpske reprezentacije (Ćorluka, Srna i Modrić odnosno Vidić, Ivanović i Stanković) te najbolji strijelac Bundeslige, Bošnjak, Edin Džeko iz Wolfsburga.

Toj momčadi bi rivali vrlo teško mogli oteti balun, složili su se njegovi sastavljači. Stručnjaci znaju, ipak, kako dodaju LN, da je taj tim samo san. I to ne samo što zemlja koju bi predstavljali odavno ne postoji. Posljednji put sudjelovala je jugoslavenska reprezentacija 1990. na Svjetskom prvenstvu u Italiji, gdje je na penale izgubila od Argentine.

“Još tada je bila teško sastaviti najbolju 11-oricu, uvijek su se miješali veoma jaki funkcionarski i novinarski lobiji iz Beograda, Zagreba i Sarajeva“, sjeća se nekadašnja zvijezda Dejan Savićević.

Kao Crnogorac bio je, kaže, dugo zapostavljen.

“Pomogao mi je prelazak u Crvenu zvezdu iz Beograda. Isto je bilo i s Pančevom, makedonsko Skopje je također, bilo daleko...A sada? Već čujem žalbe iz BiH: Kako ste mogli zaboraviti na Misimovića iz Wolfsburga. Hrvatima bi nedostajao Olić iz Bayerna...Bilo bi to mnogo komplicirano. Ali, ova ekipa bi bila sigurno jača od one naše iz 1990. jer mi nismo igrali u tako jakim klubovima“, zaključuje Savićević.

“Prema meni, ova momčad bi ušla u polufinale prvenstva svijeta“, komentira Radomir Antić, trener srpske reprezentacije. “Ali to je hipoteza, ništa više. Bitnije je što se u zemljama bivše Jugoslavije pokazuje da raspadom zemlje izvoru talenata, koji nema dno, nije nanesena šteta“, zaključak je Antića. I autora ovog članka.