Kako se NE susreću vjera i znanost?

Od 11. do 17. travnja ove godine u Sinju se održava Festival znanosti http://www.fzsinj.org/

Nakon cjelotjednog niza zanimljivih popularnih predavanja za javnost i posebnih predavanja za sinjske gimnazijalce Festival će biti zaključen (čitaj: uneređen) tribinom "Kako se susreću vjera i znanost?"

Sama ideja Festivala za svaku je pohvalu. Cilj je popularizirati znanost odnosno, po riječima organizatora, "ukazati na ulogu znanosti u društvu, na važnost znanosti za razvoj današnjega svijeta". Jako dobro. Ali zašto na kraju priče o znanosti mora doći navodni susret s vjerom? Koliko znanstvenika danas vidi budućnost znanosti u spoju s vjerom? Vjerojatno nitko osim Vladimira Paara i Davora Pavune.

Da ne bi bilo nesporazuma, vjera u naslovu tribine (i naslovu ovog posta) je vjera u boga, vjera povezana s religijom. Naravno da ljudi, dakle i znanstvenici, trebaju vjeru u općem smislu. Svi nešto vjerujemo. No vjera u boga je poseban oblik vjere. To je vjera koja sa znanošću nema veze. Znanstvenik-vjernik je, u principu, oksimoron. Spoj nespojivog.

Nepremostiva razlika znanosti i vjere (u religioznom smislu) počinje od samih temelja. Vjernik najprije odabere što će vjerovati (ili mu vjerovanje nametne društvo), a onda se eventualno trudi dokazati da je upravo to u što vjeruje – istina. NIKAD ne dovodi u sumnju svoje vjerovanje. Znanstvenik najprije odabire hipotezu koju će testirati. Ako se pokazala ispravnom onda privremeno vjeruje u nju, dok se ne pokaže suprotno. UVIJEK dovodi u sumnju svoje vjerovanje.

Kad izgradite dva složena sustava na ovako dijametralno suprotnim temeljima onda je suludo očekivati da će se oni susresti (pod tim se vjerojatno misli: divno slagati i nadopunjavati). Moja je teza, dakle, da se vjera i znanost apsolutno isključuju, a ne savršeno nadopunjuju.

Temeljna ideja ovog bloga (svih mojih postova) je promocija knjiga, posebno onih koje potiču kritičko mišljenje. Obično biram dvije knjige po temi, no ova je tema posebna pa ću navesti čak sedam meni dragih. Redoslijed je po blagosti. Prvu može probaviti gotovo svaki vjernik, a zadnju tek pokoji nepopravljivi ateist.

Katolički svećenik i kontroverzni teolog Hans Küng oštro kritizira crkvene strukture i razne poteze crkve kroz povijest. Zbog toga, naravno, gubi dozvolu za predavanje teologije. U svojoj knjizi The Catholic Church (Weidenfeld & Nicolson 2001, Katolička crkva – kratka povijest, Alfa 2007) ne iznosi povijest crkve neutralno, nego kao onaj koji je tom poviješću pogođen. Küng je religijski skeptik: preispituje crkvu, ali ne i vjeru u boga.

Sam Harris napisao je 2006. godine malu, ali snažnu knjigu Letter to a Christian Nation (Alfred A. Knopf 2006, Pismo kršćanskoj naciji, Izvori 2007) kojom se obratio američkoj naciji. Ta se knjiga često spominje kao svijeća razuma u mrklome mraku vjerskih dogmi i praznovjerja. Harris je tipični znanstveni skeptik.

Američki fizičar Victor J. Stenger direktno tvrdi, u knjizi God: The Failed Hypothesis. How Science Shows That God Does Not Exist (Prometheus Books 2008), kako znanost pokazuje nepostojanje boga. Slično kao hrvatski fizičar Davor Pavuna koji je izjavio kako je moderna fizika dokazala boga. No, dok se Pavuna može pozvati samo na svoje osjećaje, slutnje i vizije Stenger se poziva na činjenice i snažne argumente.

Najutjecajnija i najpoznatija knjiga koja govori o tako očitom nepostojanju boga je The God Delusion (Houghton Mifflin 2006, Iluzija o bogu, Izvori 2007) Richarda Dawkinsa. To je djelo koje neodlučne preko noći pretvara u ateiste. Nezaobilazno je štivo za sve one koje zanima odnos znanosti i religije.

Negativne strane religije danas istražili su i detaljno prikazali Michael Jordan i Christopher Hitchens. Jordan u svojoj knjizi In the Name of God: Violence and Destruction in the World's Religions (Sutton Publishing 2006, U ime božje: nasilje i razaranje u svjetskim religijama, Naklada Ljevak 2007), a Hitchens u knjizi God Is Not Great: How Religion Poisons Everything (Warner Twelve 2007, Bog nije velik: kako religija zatruje sve što dotakne, VBZ 2008).

Konačno, knjiga koja je do kraja nemilosrdna prema kršćanstvu: Der Antichrist (Wilhelm Goldmann 1978, Antikrist, Izvori 1999). Friedrich Nietzsche napisao ju je davne 1888. godine. Gotovo svaka njegova rečenica je stilski i misaoni dijamant. Između ostalog, o vjeri i znanosti kaže: "vjera kao imperativ veto je na znanost". Danas, 122 godine kasnije, u Hrvatskoj se organizira Festival znanosti čiji će happy end biti susret vjere i znanosti.