KAKO JE VELIKA POLITIČKA KAPITULACIJA PROGLAŠENA REKONSTRUKCIJOM Da se ovdje radi o paničnoj improvizaciji svjedoči zaista impresivan niz indikatora

Iznuđena rekonstrukcija Vlade, kako se i moglo predvidjeti, obilježit će posljednju fazu mandata Andreja Plenkovića jer nije realno da će do parlamentarnih izbora dogodine na Markovu trgu biti ijednog procesa značajnijeg od ovoga, posebno ne takvog za koji će se moći tvrditi da je pokrenut inicijativom predsjednika HDZ-a i Vlade.

Već i za ovu puzajuću, ne osobito kontroliranu rekonstrukciju, realno govoreći, teško je reći da je ona proizvod plana ili samostalne volje premijera koji, znamo, ne voli potrese i zaobilazi konflikte. Ta je navodna rekonstrukcija zapravo glasna muzika koja se pušta u eter ne bi li nadjačala žamor teškog, u najvećoj mjeri unutarstranačkog obračuna, koji premijer i njegov uski krug odobravatelja unatoč naporima nisu uspjeli zaustaviti već godinama.

Ovo je dakle zadnja faza HDZ-ova rata protiv Plenkovića, faza koja završava “strijeljanjem” ministara i u kojoj se premijerovi izgledi da proglasi pobjedu čine toliko snažnima koliko je snažno i svako pojedino ministarsko mjesto u njegovoj Vladi.

Da se ovdje radi o paničnoj improvizaciji, daleko više nego o promišljenoj rekonstrukciji, svjedoči zaista impresivan niz indikatora. Zbunjujući, groteskni istupi premijerova neokrunjenoga glasnogovornika Darinka Kosora samo su karikaturalan prikaz tog košmara: Kosor je još do jučer tvrdio kako će se promjene u Vladi izvesti tek najesen, kad se svi vrate s godišnjih odmora.

Ako je to i bila zamisao, dakle da se odbacivanjem Kuščevića kupi vrijeme za nepokvaren ljetni odmor političke elite, “pa ćemo poslije vidjeti”, dinamika događanja i planovi raznih crnih labudova priču su značajno ubrzali.

Plenković i njegovi pouzdanici shvatili su kako bi, ostave li stvari otvorenima do jeseni, mogli biti izloženi pritisku da praktično svaki drugi tjedan moraju odustati od po jednog novog člana Vlade. Danas Kuščević, sutra Marić, a prekosutra već u vašem dvorištu. Plenkovićevim oponentima koji su dobro prepoznali potencijal svih mogućih aferica i afera ministara, ovo je trebalo biti ljeto neviđenog iživljavanja. I bit će, ostavi li Plenković doista rekonstrukciju tek za jesen. No čini se ipak da će ultimatumu serijskog rušenja ministara Plenković vrlo brzo popustiti.

Iako će se moći PR-ovski komunicirati kao nekakvo osvježenje, te premda će se činiti kao privremeno preuzimanje kontrole nad situacijom, bit će to u suštini, kad se stvari ogole, velika politička kapitulacija. Potpuno je jasno da bi predsjednik HDZ-a ovu operaciju po svaku cijenu izbjegao da je ikako mogao: on bi, nema dileme, nastavio i s Kuščevićem, i s Marićem i sa svima ostalima, bez obzira na saznanja o njihovim dvojbenim postupanjima, samo da pritisak javnosti nije počeo gurati HDZ ozbiljno nizbrdo, što se više nije sviđalo čak ni onima u HDZ-u koji su se do jučer možda još i nadali nekom mudrijem Plenkovićevu vođenju prema novim pobjedama.

Čak i ako u prazne fotelje zamijenjenih ministara sljedećih dana dođu sve redom ljudi iz Plenkovićeve sfere gledanja na politiku i HDZ, to nipošto neće održavati sliku tobože novih odnosa u stranci. To će samo biti pokazatelj da su se zainteresirane struje u najvećoj stranci privremeno složile da se Plenkovića pusti da odradi mandat do kraja, što zbog predsjedničkih izbora koji dolaze, što zbog ispravne procjene kako bi, izazovu li nove izbore, HDZ mogao na dulji rok završiti u opoziciji.

S Plenkovićem, koji sigurno ne ispunjava njihova očekivanja, HDZ ipak može dobiti još jednu utješnu godinu dana sudjelovanja u vlasti, sa svim privilegijama koje ta pozicija nosi. No, što će s biti s HDZ-om nakon svih ovih godina bez ljubavi i s puno zlobe u stranci, e to je već druga priča. Nakon ovog razornog mandata, u kojemu se otpočetka namjerno slabi i podriva vodstvo koje pak s druge strane nije pokazalo ni kapacitet ni pravu ambiciju za promjene, nakon takvog mandata može se očekivati dugoročno poniranje HDZ-a i pravo je pitanje kad će HDZ ponovno doći u priliku diktirati sastav Vlade.

Plenkovićeva era bila je promovirana kao takva u kojoj će se HDZ rekuperirati od imidža stranke pune ljudi koji samo nešto petljaju, uzimaju, koji koriste prečice, zaobilaze zakone i zlorabe sustav. No proizašlo je da je Plenkovićeva Vlada na žalost napučena takvim kadrovima. Nikakva forsirana rekonstrukcija tu stvar neće zamaskirati pred biračima, HDZ će vjerojatno biti teško kažnjen na prvim izborima koji dolaze.

Treba računati i na to da organizatori bitke protiv Plenkovića neće predugo pustiti premijera da uživa u hladu i plodovima propagandne mini rekonstrukcije. Već se prema ponašanju HNS-a, stranke koja sigurno nije kreator nego sredstvo nečije politike i nečijeg plana, već se po njihovim aktivnostima vidi kako će se pritisak na Plenkovića nastaviti, a možda i intenzivirati.

S puno se strana nastavlja destabilizirati Vladu, ma kako ona “rekonstruirana bila” - od HNS-a, preko Brkića, Bandića do Škore - i samo je pitanje o kojem će sljedećem ministru početi curiti informacije prvog dana nakon što rekonstrukcija bude izglasana u Saboru. HDZ jednostavno neće dati mira Plenkoviću - njihov konačni cilj je rekonstrukcija vodstva HDZ-a - a i pitanje je koliko je i čime eventualno Plenković taj mir uopće zaslužio.

Ljetna rekonstrukcija Vlade ostaje tako slabašna kompenzacija za neuspjelu rekonstrukciju HDZ-a, a kamoli države.