KAKO JE PLENKOVIĆEVA VLADA KUKAVIČKI ODUSTALA OD ZAKONA O POBAČAJU Pognula je glavu u nadi da će je zaobići gnjev klerikalnih fundamentalista

Kada živite u zemlji u kojoj vas u kratkom razmaku najprije obavijeste da je sestra ubila sestru pa je gotovo dva desetljeća držala u škrinji za zamrzavanje, a ubrzo zatim otkrijete da postoji čovjek koji će svoje četvero male djece baciti s balkona, nekako je logično da ispod radara prolaze zbilja važne državne teme. Poput toga da su HDZ i Andrej Plenković odustali od izrade novog zakona o pobačaju jer - znam da će vas ovo iznenaditi - dolaze izbori.

Zato su u središnjici procijenili da je bolje ne izvršiti zahtjev Ustavnog suda nego se svađati s raznoraznim vjersko-fundamentalističkim skupinama, desničarskim biskupima, Markićkama, Zekanovićima, don Stojićima i moliteljima krunica pred bolnicama. Križ je na leđa stavio Gordan Jandroković, koji je Ustavni sud obavijestio da Hrvatski sabor “u roku određenom Rješenjem nije izvršio Rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 21. veljače 2017. godine o donošenju novog Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece” pa prisnažio kako je “prekid trudnoće kompleksno etičko, medicinsko, znanstveno, svjetonazorsko i pravno pitanje, donošenje novog Zakona nije bilo moguće u roku utvrđenom Rješenjem Ustavnog suda”. Kao što je poznato, Ustavni sud je 21. veljače 2017. donio odluku kojom se ne prihvaćaju prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, poznatijeg kao Zakona o pobačaju. Također je donio Odluku da Hrvatski sabor mora u roku dvije godine donijeti novi zakon, što bi normalna vlast u svakoj normalnoj državi i napravila. Stranke u vladi formulirale bi vlastita stajališta, postigle dogovor kako zakon treba izgledati, potom bi angažirale stručnjake, koji bi iznijeli svoje ideje, i na kraju, jer se radi o strahovito važnom zakonu oko kojeg je dobro imati širok društveni konsenzus, probale u dogovor uključiti i važnije stranke lijevo-liberalnog bloka. Napokon, mogle bi se pozvati na predsjednika Ustavnog suda, Miroslava Šeparovića, koji je rekao kako nitko, čak ni referendum, ne smije zabraniti pravo na pobačaj.

Umjesto toga, Plenkovićeva vlada se pokunjila i donošenje zakona koji strahovito utječe na prava žena u Hrvatskoj odgodila do daljega. I tako legalizirala sramotno stanje u kojem je pobačaj u Hrvatskoj legalan, ali ga u javnim bolnicama odbija napraviti osamdeset posto liječnika, a žene su izložene pritiscima molitvenih skupina koje ordiniraju pred bolničkim ulazima. Međutim, čak ni spomenuto kukavištvo HDZ-ove vladajuće koalicije neće primiriti fundamentaliste. Vice Batarelo će preko Facebooka najaviti “rat stranci smrti (HDZ) koja zakonski podržava ubijanje nerođene djece”, Hrvoje Zekanović izražavati konsterniranost, a desničarski biskup Vlado Košić na polnoćki žene koje se odlučuju za abortus gotovo otvoreno proglasiti ubojicama. Protivnici pobačaja nikada neće promijeniti mišljenje (što se od Katoličke crkve i ne treba očekivati jer je ovdje riječ o doktrinarnom pitanju) i zato je s ovim grupacijama besmisleno tražiti zajednički jezik. Vlada se mogla pozvati na pravo žena da odlučuju o sebi i vlastitom zdravlju, istraživanja javnosti koja potvrđuju kako više od dvije trećine hrvatskih građana podržava pravo na pobačaj ili europsko okruženje, jer je abortus legalan u skoro svim državama Europe. Umjesto toga, pognula je glavu u nadi da će je zaobići gnjev klerikalnih fundamentalista. Ali, neće.