KAKO BI IZGLEDALA HRVATSKA DA NA VLAST DOĐE ŽIVI ZID? Imali bi više slobode i manje odgovornosti. Netko bi u tome profitirao. Treba li pogađati tko?

Nastave li se trendovi koje iz mjeseca u mjesec potvrđuju istraživanja agencije Ipsos puls, a objavljuje Nova TV u mjesečnom Crobarometru, već bismo na idućim izborima mogli dobiti Vladu koja će zemlju okrenuti naglavačke.

Trend je da potpora vladajućem HDZ-u i oporbenom SDP-u kontinuirano pada, a Živom zidu raste. Ekipi koju vode Ivan Vilibor Sinčić, Ivan Pernar i Branimir Bunjac podrška iz mjeseca u mjesec naraste oko postotni poen i sada su na rejtingu od 13,8 posto. Kada bi se ovi trendovi nastavili sve do idućih parlamentarnih izbora (s pretpostavkom da Vlada Andreja Plenkovića dovrši svoj mandat i ne bude prijevremenih izbora) i kada bi Živi zid svakog mjeseca nastavio rasti samo pola postotnog poena, do kraja 2020. godine bi uživali potporu 30 posto birača. To znači da bi bez problema formirali Vladu, a vlast bi eventualno mogli podebljati koalicijom s Mostom ili HSS-om.

Naravno, realno je očekivati će rast Živog zida puno prije izbora dosegnuti plafon, i da će on biti ispod 30 posto. Poanta je, međutim, da se Živi zid ne bi smjelo zaobilaziti u analizama odnosa i kalkulacijama na političkoj sceni.

A valja se zapitati kamo to vodi i kako su samo tri saborska zastupnika, Pernar, Sinčić i Bunjac bez stranačke mašinerije, bez angažiranih moćnih medijskih stručnjaka i PR agencija i lišeni medijske naklonosti uspjeli ono što HDZ-u, SDP-u, HNS-u, HSS-u, HSLS-u, SDSS-u i drugim mainstrem strankama godinama ne polazi za rukom - pridobiti naklonost mladih birača. Dok je većina birača etabliranih stranaka stara 60 godina i više, za Živi zid se izjašnjavaju mlađi od 30 godina.

Odgovor je podjednako sadržan u onom što Živi zid ne radi, kao i onome što rade. Formula za nerad je jednostavna. Pernar, Sinčić i Bunjac sklone se od svih tema koje mobiliziraju društvo i raspiruju strasti.

“Ne zanima me Istanbulska konvencija, kao ni križevi u školama, ćirilica na pločama, definicija braka, ploče ‘za dom spremni’ itd. Zanima me bolji život za naše građane, monetarna reforma, izmjena ovršnog zakona u korist ovršenika, prestanak sluganskog odnosa prema Briselu, manji PDV, legalizacija konoplje itd.”, objavio je Pernar na društvenim mrežama u trenutku kada su rasprave oko Istanbulske konvencije došle do usijanja.

Posrijedi je pragmatično nečinjenje Živog zida. Tko je bez stava nikome se ne zamjera, ne preuzima nikakvu odgovornost i nije sudionik procesa nakon kojih je društvo iscrpljeno i depresivno. A još se stvara dojam da je Živi zid ozbiljna stranka koju zanima isključivo svakodnevni život građana.

Efekti političke pasivnosti su fantastični. Ali nitko, pa ni Živi zid, ne može samo vrtjeti palce i ništa ne raditi. Saborska statistika im je sjajna. Od početka ovoga, 9. saziva Sabora, do danas troje zastupnika Živog zida Vladi je postavilo 83 pitanja, od čega su njih 7 uputili usmeno u sabornici, a 76 su poslali pismeno. Nadalje, trojac Živog zida se 2197 puta javio za riječ u Saboru. Statistika ne kaže što su govorili, no impresivno je da je Ivan Pernar prikupio čak 968 javljanja, da je Branimir Bunjac govorio 916 puta, a Ivan Vilibor Sinčić 313 puta.

Međutim, pravu politiku Živog zida i njene dosege otkrivaju zakonski prijedlozi koje su uputili u saborsku proceduru. Živi zid potpisuje 23 akta, ali od toga u startu treba oduzeti njih osam jer se odnose na priklanjanje zahtjevima oporbe za opozivima ministara i cijele Vlade što je završavalo fijaskom. Od preostalih predloženih akata koje potpisuje Živi zid samo je jedan cjeloviti zakonski prijedlog, a to je Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, odnosno Zakon o zviždačima. Još treba oduzeti prijedloge izmjena i dopuna Ovršnog zakona i Zakona o obveznim odnosima koji sadrže ozbiljne i konkretne prijedloge i rješenja. Njihov je autor Goran Aleksić iz SNAGA-e, a Živi zid, Most i HSS ga podržavaju.

Svi ostali zakonski prijedlozi Živog zida su parcijalne izmjene postojećih propisa koje bi, kada bi se usvojile, život u zemlji okrenule naglavačke. Da su Sinčić, Pernar i Bunjac na vlasti, vrlo brzo bismo svjedočili epidemiji ospica i drugih davno iskorijenjenih zaraznih bolesti (Živi zid želi ukinuti obavezno cijepljenje). Ali se ne bismo previše brinuli ni padali u depresiju jer bismo mogli duvati koliko i gdje želimo. Živi zid je predložio zakon po kojem bi svi mogli rekreativno uživati u travi iz vlastita uzgoja. Sigurno bismo i manje buljili u televizor. Živi zid bi ukinuo TV pretplatu, što bi znatno reduciralo proizvodnju HRT-a, a građane odvratilo od ekrana.

Ovrhe koje provodi FINA, javni bilježnici i odvjetnici počele bi jenjavati dok ne bi potpuno iščezle. Plaće i imovinu pljenili bi nam strani notari i sudovi jer bi strane banke pobjegle iz Hrvatske, a mi bismo se zaduživali u inozemstvu. Pernar, Sinčić i Bunjac predlažu zakon o porezu na imovinu banaka, metodom otplate duga dodatno bi im srezali prihode, uveli bi restrikcije i kod prodaje duga, te malo po malo strane banke naveli da pozatvaraju podružnice po Hrvatskoj. Ima tu još nekoliko prijedloga zakonskih izmjena, od utvrđivanja očinstva do izlaska iz HEP-ova sustava grijanja, no vrlo parcijalnih i motiviranih uskim pojedinačnim interesom.

Prema politici koju su do sada pokazali u praksi, Živi zid na vlasti zasigurno bi donio puno više slobode i puno manje odgovornosti. Netko bi u tome profitirao. Treba li pogađati tko?