Kad novogodišnji smajlići proplaču

Da Nova godina više nije što je nekoć bila, bez obzira na sve smajliće podijeljene na društvenim mrežama, svjedoči i napad na noćni klub u Istanbulu, gdje se hrpica lijepo odjevenih mladih ljudi došla zabavljati, a završila u mrtvačnici ili u bolnici, ili s iskustvom o tome kako netko puca po njima, a oni se prave da su mrtvi. Prije nešto više od godinu dana slične su se prizori mogli vidjeti u Parizu na rock-koncertu i na ulicama, a od pariškog do istanbulskog masakra još je mnogo ljudi izišlo u večernju šetnju i našlo se na udaru pomahnitalog ubojice. Današnji svijet više nije jučerašnji, koliko god se i dalje tješimo smajlićima, dobrim vibracijama i još boljim očekivanjima. No, možda se najneobičniji “udar” dogodio u New Yorku, gdje srećom nije pala ni jedna bomba, a kamioni s pijeskom branili su slavljenike na Times Squareu od vozača smrti, nego nas je šokirala Mariah Carey na pozornici, a njezin promašen nastup postao je tema prvog dana nove godine. Nije baš jasno što se dogodilo, svakako, neki problem sa slušalicama, zbog kojeg diva nije čula vlastite pjesme, a bez slušalica i playbacka, očito, nije se mogla snaći, nego je besciljno lutala pozornicom, na trenutke pokušala plesati, potom je publici dobacila “da se trudi koliko može” i predložila joj da sama pjeva. Naposljetku je dodala da bi “i ona rado imala jednu Novu godinu za sebe”, te uvrijeđena, a možda i u suzama otišla, premda su je plesači više puta “spašavali”, moleći je da bar zapleše s njima.

U toj katastrofi najmanje me muči tehnički problem: on se može dogoditi, ma koliko svaka sitnica bila “pod kontrolom”. Niti me muči to što je Mariah pobrkala pjesme, no ono što bih očekivala od takve pjevačice jest da ipak zna zabaviti ljude kojima je drago da je vide na sceni - štogod ona na njoj radila. Vidljivo durenje i čudnovate rečenice koje je dobacivala bili su doista razočaravajući. Ako si glazbena diva, onda valjda znaš komunicirati s publikom, vrijedio ti playback ili ne. Možeš to učiniti plešući, pričajući im neku novogodišnju bajku, ili već što ti padne na pamet, no Mariah baš ništa nije palo na pamet, te smo zbog nje vidjeli svu bijedu “vrhunskih nastupa” u kojima nas “ništa ne smije iznenaditi” ne želimo li da cijela konstrukcija potone u prah. Takvo gubljenje sebe doista je otužno, s obzirom da su iza nje desetljeća karijere i pjesama koje zna cijeli svijet. Ni ples, niti smijeh, niti pjevušenje uz glazbu u pozadini, baš ništa od toga nije palo na pamet našoj divi, osim uobičajenih smajlića na njezinu kasnijem novogodišnjem Instagramu, uz komentar “s**t happens”. Da, naravno, it happens, ali čovjek se bar potrudi da iz razbijenih jaja napravi kajganu, kako poslovica kaže.

U skladu s onim što sam prošli tjedan pisala, možda je novogodišnji fijasko zabavio svjetsku publiku i više, a ne samo onu na Times Squareu koja kao da nije bila ni svjesna agonije na pozornici, od nekog profesionalno izvedenog nastupa. I sama pucnjava u Istanbulu gotovo je pala u drugi plan od nespretnih i nezgrapnih pokušaja pjevačice da se snađe bez playbacka te smo se iznova mogli naslađivati tuđim “pikanterijama”, pojmom koji me uz “delicije” možda najviše iritira. Kakva će biti nova godina, treba li biti razborit pesimist ili euforičan optimist?

Vjerujem da se boljom priviđa onima koji trenutačno negdje zimuju, ili, što je još bolje - ljetuju: no, možemo li hrpicama dobrih želja zanemariti sve užase što su proteklih mjeseci ispuzali iz ormara, ili se pomiriti s time da je pred nama neka nova karta svijeta, vulkani podrhtavaju i svakog trena može poteći lava. Sigurno je da je riječ “sigurnost” postala ponešto šupljom, a očito je da ne postoje ni “pravila igre”, tako da nastup mega-zvijezde na Times Squareu u takvom poretku stvari ispada mnogo lošiji od nastupa neke lokalne nenadarene pjevačice u vatrogasnom domu.