KOMENTAR

Jesmo li ipak nešto naučili od prefriganih Britanaca

Prošlotjedne političke turbulencije ukazale su i na opasnost od rizika da stvari krenu nizbrdo ako svi pregovori zbog nestabilnosti hrvatske politike propadnu, a ostanak iza schengenskog ”zida” se pokaže kao neizbježna, okrutna sudbina
 Nikša Duper / CROPIX

Vlada i saborska većina su preživjeli, doduše na tanko. Oni koji su bili protiv takvog preživljavanja, koji su htjeli nove izbore, sada su dobili alibi za sve svoje buduće političke budalaštine. Uvijek mogu izgovoriti ono iritantno – "pa rekli smo vam". Prve ankete nakon izbijanja dviju kriza, prvo Agrokorove, a onda i političke, pokazuju očekivanu reakciju razočaranih građana – popularnost pada svim političarima, podrška Vladi smanjila se na dosad najnižih 35 posto.

Britanska premijerka Theresa May ima priliku da Ujedinjenom Kraljevstvu osigura mekani izlazak iz Europske unije, piše londonski Financial Times. Točno je, ima, zbog toga je i preuzela premijerski posao i neće joj biti lako. Mene međutim zanima nešto posve nebritansko - kada ćemo takvu rečenicu moći napisati za hrvatskog premijera – uz zamjenu Brexita, primjerice, u percepciji nacije jednako apstraktnim Schengenom.

Danas više ne možemo govoriti kako su takve usporedbe neumjesne "zbog međunarodne snage velike Britanije", za razliku od međunarodne ovisnosti male, pa zato i utjecajem beznačajne, Hrvatske. U politički i ekonomski isprepletenoj Europi svi zajedno ovisimo koliko o vlastitim politikama toliko, a možda još i više, o ishodu jučerašnjih izbora u Francuskoj, a onda i jesenskih u Njemačkoj i zajedničkim politikama koje će tim izborima biti usmjerene. Mi se doista ne moramo brinuti o Brexitu, jer na taj proces ne možemo utjecati. Hrvatski je rast međutim, otkad postoji samostalna država, čvrsto povezan uz ekonomske i političke prilike u europskom okruženju. Kada je ono bilo zdravije, lakše smo postizali političke sporazume, veće su bile narudžbe hrvatskim izvoznicima, više je turista stizalo u hrvatske gradove i mi smo postajali bogatijima. Kada je to okruženje loše, narudžbe se smanjuju, kao i mogućnosti za zdrav razgovor. Tada ni nama ne može biti dobro.

Piše Martin Wolf u Financial Timesu: "Ako je i postojalo imalo sumnje, zbivanja prošlog tjedna (referira se na neugodan sastanak predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera i Therese May) pokazali su da će pregovori o Brexitu biti teški. Ti događaji također su ukazali i na vjerojatnost rasta negativnog rizika: promašaju sporazuma uslijedio bi brutalan izlazak. Ipak, odluka premijerke da raspiše rane opće izbore otvorila je prostor boljemu. Ako May osvoji značajniju većinu, kao što ankete predviđaju, imat će priliku da upravlja bešavnom tranzicijom prema postbrexitovskoj budućnosti. Brexit će i dalje biti skup, ali troškovi će biti minimizirani."

Možemo li, za vježbu, ovaj Wolfov odlomak preseliti u hrvatski kontekst?

Možemo pokušati: "Ako je ikad postojala sumnja, događaji prošlog tjedna pokazali su da će hrvatski pregovori o ulasku u Schengen biti teški. Prošlotjedne političke turbulencije ukazale su i na vjerojatnost rizika da stvari krenu nizbrdo: ako pregovori zbog nestabilnosti hrvatske politike propadnu, a ostanak iza schengenskog "zida" se pokaže kao neizbježna, okrutna sudbina. Ipak, razmišljanje o tome da se kriza pokuša riješiti beskompromisno, pa i uz cijenu da se raspišu prijevremeni opći izbori, otvorilo je prostor nadi. Ako Andrej Plenković (tu imena možemo i rotirati, ovisno o stvarnom stanju na terenu, ali i političkim preferencijama) zadrži većinu mandata, kako danas sugeriraju ankete, dobio bi priliku da upravlja mekom varijantom hrvatskog konačnog, potpunog, integriranja u EU, što osim Schengena podrazumijeva i relativno brz ulazak u eurozonu. Taj proces ni u tom slučaju neće biti jeftin, ali troškovi mogu biti minimizirani." Funkcionira? Da.

Brexit je, to nije tajna, zamišljen kao politički trik. Referendum je trebao propasti. Da su Britanci glasali za ostanak u Europskoj uniji, a urbana populacija i mladi glasači jesu, to bi Nigelu Farageu i njegovu UKIP-u (United Kingdom Independence Party) i londonskom ekscentriku Borisu Johnsonu, kao najglasnijim zagovornicima odlaska Britanaca iz Unije, dalo legitimitet da svisoka popuju svima koji su, eto, unatoč njihovu trudu odlučili Ujedinjeno Kraljevstvo zadržati u granicama EU. Tada bi EU i "glupi protivnici Brexita" mogli biti proglašeni krivcima za "previše otvorenu" imigrantsku politiku, nezaposlenost, pad standarda "starog stanovništva Otoka"... Propast referenduma dala bi bezbroj mogućnosti alibija za posljedice loše unutarnje politike.

U Hrvatskoj do daljnjega, osim regularnih i već zakazanih lokalnih, čini se da neće biti prijevremenih izbora. Jesmo li ipak nešto naučili od prefriganih Britanaca? Je li, za razliku od prošlogodišnjeg Mostova rušenja Karamarka, Plenkovićeva smjena ministara bila politički trik koji je, čini se, za razliku od Brexita – uspio. Ovaj put se, naime, igralo na sigurno. Čak i da ministar financija Zdravko Marić nije preživio glasanje o povjerenju u sabornici, čak i da je srušena većina u Saboru, a nismo bili daleko od toga, teško da bi se novim izborima značajno promijenila ravnoteža u tako obnovljenoj sabornici. Po nekima, još nije isključeno da ćemo taj scenarij najesen vidjeti uživo.

Slijed europskih izbora, započet u ožujku u Nizozemskoj, koji se, nakon jučerašnjih francuskih, približava rujanskom finalu u Njemačkoj, zadat će okvir europskoj politici tijekom sljedeće četiri godine. O okruženju ovisna Hrvatska tada mora biti spremna za novi krug teških pregovora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 05:54