JELENA LOVRIĆ Tomislav Karamarko bi prvo trebao kleknuti u Jasenovcu, a tek onda zvati Židove i Srbe da mu se pridruže

Poziv Tomislava Karamarka da se Hrvatska ujedini u osudi totalitarnih sustava i odavanja počasti jasenovačkim žrtvama svakako se može smatrati dobrodošlim. Bolje ikad nego nikad! U ozbiljnim i odgovornim državama to je civilizacijski standard. Šef HDZ-a i potpredsjednik Vlade shvatio je, izgleda, da odluka židovskih i srpskih organizacija o bojkotu skore službene komemoracije u nekadašnjem ustaškom logoru Jasenovac predstavlja veliku sramotu za Hrvatsku i cijelu državu na međunarodnoj sceni dovodi u vrlo neugodan položaj.

Ali kome Karamarko zapravo govori? Koga on to poziva u Jasenovac? Koliko je poznato, kao već četiri godine šef jedne od dvije najjače stranke u Hrvatskoj on u Jasenovcu nikad nije bio. Za razliku od onih koje će brzopleto i tendenciozno sada označiti kao bezobzirnike prema jasenovačkim poljima smrti. Svojom izjavom odluku će židovskih i srpskih organizacija o nedolasku na službenu komemoraciju proglasiti bojkotiranjem žrtava, što je bezobrazna zamjena teza. Optužuje ih, redom, za manjak pijeteta prema stradalima, za politiziranje Jasenovca - izričito da su im od odavanja počasti mrtvima važnija “jeftina dnevna politikantstva” - te za unošenje novih podjela među hrvatske građane.

O razlozima koje su Židovi i Srbi naveli za svoju odluku ni riječi. Nije se ogradio ni osudio pojave koje među pripadnicima naroda koji su u Jasenovcu najviše stradali posve razumljivo izazivaju zebnju i strahove. Ništa o tendenciji relativizacije i revitalizacije ustaštva, o čemu govori Koordinacija židovskih općina. Kao što je i dosad odšutio sve pojave koje koketiraju ili se otvoreno sljubljuju s raspirivanjem NDH sentimenata. Karamarko u ovom slučaju postupa slično kao i predsjednica države, koja je nedavno pripadnicima manjina prikrpila da su uvelike sami krivi za ugrožavanje svojih prava. Židovi i Srbi, po njemu, ispadaju ignoranti jasenovačkih žrtava, dok bi on osobno, valjda, trebao biti dežurni čuvar njihova digniteta.

Šef HDZ-a imao bi nešto više vjerodostojnosti da je reagirao na primjere dizanja ustašluka koji u posljednje vrijeme, otkako je njegova stranka na čelu države, zabrinjavajuće eskaliraju. Zato je nužno postaviti pitanje tko zapravo bojkotira žrtve Jasenovca - oni koji odbijaju doći na službenu komemoraciju, demonstrirajući tako svoje neslaganje s državnom politikom kakva se trenutno vodi, ili oni koji pokazuju toleranciju prema pokušajima rehabilitiranja režima koji je jasenovačke zločine počinio. Filoustaški ispadi postaju u Hrvatskoj gotovo svakodnevna pojava. Zagrebom marširaju tisuće s ustaškim “Za dom spremni!” na usnama. Na nogometnoj utakmici Hrvatska - Izrael tribine se tresu od istih uzvika. Policija ne reagira navodno zbog masovnosti bukača.

Stadioni su se i dosad znali prolamati od ustaškog derivata nacističkog “Sieg heil!”. Ali sada se to napadno događa u prisustvu predstavnika vlasti, bez njihove reakcije ili čak uz neku vrstu prešutnog odobravanja. Čini se kao da filoustaške tendencije imaju pokrovitelje u vrhu države. Sam se Karamarko običava slikati u zagrljaju s ljubiteljima crnih kušulja. Osobno je svojedobno predlagao da se iz Ustava izbaci pozivanje na antifašizam. Njegovom voljom izabrani ministar Hasanbegović, s pozicija povijesnog revizionizma, otvoreno relativizira antifašizam i implicitno pokazuje sentiment prema NDH. Cijeli kor ministara prisustvuje premijeri falsifikatorskog filma o Jasenovcu HDZ-u bliskog Jakova Sedlara, po kojem ispada da tamošnji logor nije bio ustaška, nego Titova tvornica smrti. U obračunu s takozvanom partizanskom ili komunističkom prošlošću eksponenti aktualne vlasti, ili njihovi pomazanici, pokazuju toliko neobjektivnosti da ih to vodi praktičnoj rehabilitaciji ustaškog režima.

Mantra o osudi “svih totalitarizama”, koja se s vrha države sada ponavlja, služi im samo kao maskirna košulja. Umjesto jasne osude sve prisutnijeg ustašluka i njegova pretvaranja u mainstream, oni se, kao, distanciraju od svih totalitarizama. Da ne bi morali imenovati ono što se događa, da bi napravili umjetni balans između crnog i crvenog, da bi Karamarko mogao reći kako su kritike, s domaćih i inozemnih adresa, o profašističkim incidentima i tendencijama “besmislene, neistinite i zlonamjerne”. Potpuno je apsurdno i po žrtve Jasenovca potpuno uvredljivo da danas potpredsjednik Sabora, koji osobno sudjeluje u ustašolikim marševima, ili potpredsjednik Vlade, koji inklinira manekenima NDH, javno dociraju o tome kako bi se prema uspomeni koju čuva Kameni cvijet trebalo ponašati. Poncijevski peru ruke, a suportiraju koketiranju državne politike s avetima jedne zločinačke, po rasnim zakonima ustrojene, tvorbe. Kleknite, Karamarko, prvo u Jasenovcu, pa onda možete zvati Židove i Srbe da vam se pridruže! Oni su oduvijek tamo. Vaš se dolazak tek očekuje!