JANUSZ BUGAJSKI Može li EU kazniti svoje članice

Demokratsko nazadovanje Poljske potaknulo je upozorenja dužnosnika EU da bi se Varšava mogla suočiti s ozbiljnim sankcijama. No, Bruxelles se našao pred teškom dilemom: nametanje kazne moglo bi s jedne strane ojačati osjećaje protiv EU, a s druge će strane izostanak bilo kakve reakcije pokazati slabost Unije. Europska komisija odlučila je pokrenuti istragu aktivnosti vlade stranke Pravo i pravda (PiS) koja je dosad bez presedana. Proteklih je tjedana Varšava smijenila čelnike javnih medija i pokrenula imenovanja stranačkih članova u Ustavni sud, istodobno mijenjajući pravila njegova djelovanja. Komisija je aktivirala prvi korak procedure “vladavina prava” koji je ovlašćuje da obavi formalnu procjenu zbivanja u Poljskoj. Ovo je prvi put da je Komisija poduzela takav korak koji je dio procesa prihvaćenog 2014. godine kako bi se mogla pozabaviti zemljama koje su optužene za kršenje temeljenih demokratskih vrijednosti. Frans Timmermans, potpredsjednik Komisije, potvrdio je da je odluka za otvaranje preliminarne procjene donesena na sastanku svih 28 članica izvršnog tijela EU. Istraga je prvi korak prema mogućim sankcijama protiv Varšave. Komisija je ovlaštena donijeti preporuke u slučaju da postoji “sustavna prijetnja” vladavini prava. Čelnici PiS-a odgovorili su da Komisija “riskira uplitanje u unutarnju političku debatu u Poljskoj” i da Bruxelles dovodi u pitanje suverenitet zemlje.

Kad je 1999. godine radikalno desna Slobodarska stranka postala dijelom vladajuće koalicije u Austriji, EU je pokušala nametnuti sankcije administraciji. No, bile su neučinkovite te su uklonjene u roku od nekoliko mjeseci. Kad je Budimpešta prije nekoliko godina nametnula oštriju kontrolu pravosudnom i medijskom sustavu, EU je prosvjedovala i sugerirala promjene zakonodavstva. Međutim, nedostajalo je snage, volje i mehanizama da bi se učinkovito reagiralo. Upravo je mađarski slučaj konačno potaknuo Komisiju da prihvati nove procedure.

Bruxelles može aktivirati članak 7. Lisabonskog ugovora i Poljskoj oduzeti pravo glasa u institucijama EU. Može također nametnuti i neke financijske sankcije, revidirajući proračun Unije za razdoblje od 2014. do 2020. u kojem je za Poljsku alocirano gotovo 106 milijardi eura. Međutim, ovaj financijski priljev ovisi o tome ispunjava li zemlja uvjete pojedinog programa; takve su alokacije prije bile zaustavljene u slučaju Italije i Rumunjske. No, sredstva iz ovih fondova ne mogu biti jednostavno zaustavljena zbog političkih razloga.

Blag odgovor EU na zbivanja u Poljskog percipirao bi se kao slabost i strah od institucionalnog kraha. Čelnici Unije su jako dobro svjesni važnosti Poljske unutar EU. To je šesta najveća ekonomija i, za razliku od Mađarske, igra ključnu političku ulogu u bloku. Poljska je također važan partner NATO-a i bit će domaćin summita Saveza u srpnju, u razdoblju rastućih sporova s Rusijom. Nedavni posjet poljskoga predsjednika Andrzeja Dude Bruxellesu mogao bi ublažiti tenzije s EU slijedom susreta s Donaldom Tuskom, predsjednikom Europskog vijeća i bivšim poljskim premijerom. Zasad je malo vjerojatno da će Bruxelles ozbiljnije kazniti Varšavu, posebice stoga jer vlada u Berlinu nastoji minorizirati bilo kakvu moguću krizu. Pogoršanje njemačko-poljskih odnosa nakon dva desetljeća pomirenja naštetilo bi samom Berlinu jer kancelarka Angela Merkel treba ključne partnere u Uniji u doba rastućih izazova, uključujući debakl s izbjeglicama, mogući Brexit i tekuće ekonomsko previranje u jugoistočnoj Europi. Proteklih se godina Poljska potvrdila kao najpouzdaniji njemački europski saveznik nakon Francuske.

Gruba reakcija bilo kojeg tijela EU prema Poljskoj pokazala bi se kontraproduktivnom te bi sasvim razumljivo potaknula euroskeptične osjećaje u zemlji i široj regiji. Vlada PiS-a bi se jednostavno ukopala i optužila EU da provodi pritisak na demokratski izabranu vladu i potkopava poljsku neovisnost. To bi rezultiralo neutemeljenom, populističkom usporedbom EU i propalog Varšavskog pakta koji je bio pod kontrolom Moskve. U jeku spora između EU i Poljske predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz dolio je ulje na vatru upozoravajući na “putinizaciju” Poljske. Izjava je zapaljiva ne samo zbog izrazito oštrog stava Varšave prema Moskvi, nego i zato što predstavlja očito neznanje visokog dužnosnika EU o Poljskoj i Rusiji. Rusija ima autoritarni sustav u kojem su izbori lažirani, a stvarna opozicija Kremlju je ili zabranjena ili suzbijena. Vlada u Poljskoj je slobodno izabrana u listopadu 2015. godine i djeluje unutar demokratskog sustava s vibrantnom opozicijom. Dodatno, Putinova Rusija je revizionistička i ekspanzionistička država, a Poljska ne gaji bilo kakve aspiracije prema teritoriju susjeda i ustvari brani te susjede od ambicija Kremlja.

Demokracije, kao što je ova u Poljskoj, periodički se suočavaju s izazovima kad stranka ostvari parlamentarnu većinu na izborima i nastoji svoje planove čuvati kao svetinju, koristeći zakonodavstvo i personalna imenovanja.

No, Poljska je dovoljno snažna da se odupre “impulsu majorizacije”. Odgovornost je na centrističkim i strankama slobodnog tržišta u Poljskoj da uvjere birače da oni nude sigurniju i prosperitetniju budućnost, a ne na dužnosnicima EU da nameću sankcije članici.