ISUSE, ŠTO JE ONA TO TOČNO REKLA? O čemu predsjednica govori kada govori o državi koja se vodi razumom, a ne srcem?

Isuse, pa je li ona to rekla da ne priznaje Herceg-Bosnu? I da ju ne bi podržala? I da je na onoj drugoj strani, tamo s NATO-om i međunarodnim prijetnjama i opomenama Hrvatskoj zbog vojske u Bosni i Hercegovini? Je li to ona izgovorila da ne bi dijelila Bosnu i Hercegovinu, i da ne bi stala iza logora i ubijanja zarobljenih Muslimana i da ne bi iz istočnog Mostara radila ono što je JNA radila Vukovaru? Je li se ona to distancirala od cijelog projekta zbog kojeg je došla u pitanje sama Hrvatska, tamo u onom ratu? Kako to predsjednica misli da se država vodi razumom, a ne srcem? Pa zar kalkulantski mjeri ljubav? Ili ima podijeljenu ličnost pa joj mozak sugerira jedno, a srce drugo? A mozak joj je ovom prilikom rekao da ne ide na komemoraciju Slobodanu Praljku? I što to znači razlikovati?

Zar bi ona iskreno napravila nešto drugo od onoga što radi? Je li ona zna da to nisu karakteristike koje želimo od ljudi, da jedno govore, a drugo, puno važnije, intimno misle? Je li ona ucijenjena? Prijeti li joj itko? Bori li se to ona upravo, tu pred nama, a mi ne vidimo? Što je, ustvari, predsjednica rekla kada je, odgovarajući na pitanje zašto nije došla na komemoraciju Slobodanu Praljku, rekla to o vođenju države razumom, a ne srcem? Pa nije ljubav loša.

Evo, Hrvatska ima više od 500 tisuća branitelja, povećava budžet za braniteljske mirovine, čak dodaje lovu za HVO. Pa nije valjda da su branili Hrvatsku bez srca i da joj sada naplaćuju tu obranu? A ona glumi da neće imati veze s time. Da ju Predsjednik Prvi može čuti, taj bi joj sigurno rekao da je i on vodio Hrvatsku razumom. I s istim je tim razumom slao vojsku u Bosnu i Hercegovinu, on je bio taj koji je odlučio o zatvaranju logora, a ne tamo neki lokalni šef, predsjednik bilo čega, on je znao za sve što nam se sprema i kako nam prijete, on je znao kada je i kako osnovana Herceg- Bosna, on je bio taj koji je smjenjivao političare koji su htjeli čuvati nedjeljivost Bosne i Hercegovine, on je zagovarao podjelu. Uostalom, on je tip koji je izmislio crtanje po salvetama.

I, kako se to Hrvatska vodi razumom, a ne srcem? Razum kaže da nam nitko neće pisati povijest kao što je to predsjednica rekla nakon Praljkova ispijanja otrova u sudnici? Razum kaže da se zbog sudske presude prekine službeno putovanje? Ne, razum kaže da se izgovori ono što je rekla u UN-u, da su i Hrvati činili ratne zločine. Razum kaže da su stvari bile krive, da su počinjene grozote pod hrvatskom zastavom, razum kaže da je Hrvatska uspjela stati na pravu stranu, da je na kraju pomogla Bosni i Hercegovini, učinila jako mnogo da ju sačuva, s tim istim Franjom Tuđmanom, da ima pravo s ponosom gledati na svoju ulogu i da može podnijeti da se odmakne od svojih loših strana. Da, razum kaže i da za zločine treba odgovarati i da se za to znalo na vrijeme, i da je Hrvatska mogla samostalno kažnjavati i podizati optužnice na vrijeme i za zločine počinjene pod njenim grbom, i za zločine počinjene nad njenim stanovnicima. To bi u stvari, bilo vođenje Hrvatske srcem, onako kao zemlju koju se voli, koju se pazi, radi koje se svaki potez dobro promisli kako se ne bi nikada nitko morao osjećati loše jer se njena zastava pojavila na krivoj strani, jer je iz njenog oružja ispaljen metak u nevine, tada bi Hrvatska vođena srcem imala najbolji razum.

Ovako, kada se za nedolazak na komemoraciju koju je sam Praljak odbio jer nije htio biti sredstvo manipulacije, jer nije htio da se u njegovo ime izgovaraju rečenice iza kojih on ne bi stajao, jer je on bio i taj koji je pustio konvoj u istočni Mostar i spašavao od gladi ratne neprijatelje, jer je on bio taj koji je braneći Sunju naučio svoje vojnike da ratni zločini nisu način ratovanja i obrane, taj i takav Praljak je odlučio da ne želi nikakve počasti. Htio je mir, kada ga je izabrao.

A reći, zato jer je bila prozvana, kao i premijer, da im nedolazak na komemoraciju birači neće zaboraviti, da se država vodi razumom, a ne srcem, nažalost, znači da je srce predsjednice bilo na komemoraciji koju ni jedna pristojna i poštena država ne bi održala. Ne bi, jednostavno zato što bi to značilo da je stala iza zločina, da se suprotstavila presudi suda koji je sama zagovarala, da se suprotstavila sudu čije presude inače poštuje, kao što su presude za Gotovinu, Čermaka i Markača, donesene na istom sudu.

Ovako, predsjednica je propustila donijeti razumnu odluku. Kazala je da nije došla jer vodi državu razumom. I onda sve uprskala dodavši - ne srcem. To znači da je u stvari njeno srce bilo tamo i da je htjela biti tamo. Bilo bi iskrenije da se pojavila.