LINIJA ŽIVOTA

Hrvatski biskupi velikodušno daju oprost lopovima

Bitka protiv korupcije ne vodi se posramljivanjem države - poučava u svojoj izjavi o mitu i korupciji u hrvatskom društvu komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Nije prvi put da hrvatski biskupi dižu glas protiv sramoćenja države, ali i ovaj put ostaje nejasno sramoti li se Hrvatska, po njima, korupcijom ili antikorupcijskom kampanjom. Na sličan su način, brkajući uzroke i posljedice, glasnici s Kaptola reagirali i prije petnaest godina, kad su u Zagreb stigle prve informacije o zločinima počinjenima nakon Oluje. Od leševa i paleži po tek oslobođenim krajevima više ih je konsternirala mogućnost da će objavljivanje tih nalaza štetiti hrvatskoj državi.

Premda biskupi na početku svoje izjave borbu protiv korupcije nazivaju opravdanom i hvale vrijednom, sve kasnije vodi ih zaključku da bi se, kako kažu, lijek na kraju mogao pokazati gorim od bolesti. Dok je cijela zemlja užasnuta razmjerima korupcije, crkveni će oci problem relativizirati. Pokušavaju ga umanjiti prvo tvrdnjom da je korupcija “naslijeđeni problem”, za koji će, uz njima dežurnog krivca, komunizam, ovoga puta optužiti i feudalizam. Protezanjem krivnje do stoljeća sedmog umanjuju odgovornost aktualnih aktera. Kriv je Tito, ali nikako Franjo Tuđman ili Ivo Sanader. Mito i korupcija, kažu, nisu nastali u suvremenoj hrvatskoj državi. Nisu, ali su u njoj procvjetali kao nikad prije.

Druga runda relativiziranja ide s tvrdnjom da problemi korupcije postoje i u Europi, pa u tom pogledu, kao, ništa od Bruxellesa ne treba očekivati. Točno da Hrvatska nije jedina, ali uspjela je postati neslavna rekorderka. Usto, da nije bilo Europe i njenih pritisaka, borba s korupcijom još bi ovdje bila mrtvo slovo na papiru. Utoliko poziv komisije Iustitia et pax hrvatskim političarima neka pred svijetom ne ocrnjuju svoju državu zapravo zvuči kao pledoaje za obustavu antikorupcijske borbe i odustajanje od priključivanja Europi. Da ne govorimo o nakaznoj tezi kako državu ocrnjuju, dakle blate, oni koji o problemima govore i protiv njih se bore, a ne oni koji su svojim lopovlukom zavili zemlju u crno.

Biskupi su u pravu kad ističu da borba protiv korupcije nije stvar samo represivnih organa, kad traže pokretanje mehanizama koji će “dekonstruirati generatore koruptivnog ponašanja”. Ali imputirati pokrenutom obračunu s političkom bandom da se rukovodi “zakonom linča” ili da vodi opasnom ograničenju sloboda i demokracije, to nije pokušaj poboljšavanja nego zaustavljanja tog procesa.

Biskupi ispravno konstatiraju stalan pad povjerenja u hrvatsku državu i društvene institucije, ali ni to nije uzrokovala borba protiv korupcije, kako sugeriraju, nego baš prakticiranje visokorangiranog lopovluka. Optuživanjem malo vlasti, a više opozicije i medija da svojim angažmanom kontra korupcije proizvode “političku nestabilnost, pravnu nesigurnost i gospodarsku stagnaciju” - kao da nije dijametralno suprotno, jer sve to, i gospodarska stagnacija, i pravna nesigurnost, i politička nestabilnost dobrim su dijelom uzrokovani upravo divljanjem hrvatske, s politikom povezane, korupcijske hobotnice - dakle, svim tim neutemeljenim optužbama Kaptol se faktički stavlja na stranu onih koji su pokrali Hrvatsku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 23:10