Hoće li i novi Ustavni sud biti rezultat prljave političke trgovine HDZ-a i SDP-a

Izbor ustavnih sudaca najvažniji je proces koji se trenutačno odvija u Hrvatskoj, ali je kao medijska tema prilično potplasiran. Bavimo se odnosima unutar vladajuće koalicije, svađama u HDZ-u i kalkuliramo hoće li Tomislav Karamarko dočekati jesen kao član Vlade. Kao da je za državu najvažnija Karamarkova politička sudbina? Važna je njemu osobno, dok Vlada, posebno ova neobična kombinacija sastavljena od polukoalicije i premijera koji je svačiji i ničiji, teoretski može opstati i bez njega. HDZ pogotovo! Kada bi Vlada i pala rušenjem Karamarka, opet ne bi bilo nikakve tragedije jer bismo išli na nove izbore i vjerojatno nakon njih dobili zdraviji odnos snaga.

Poanta je u tome da, što god da se događalo oko “afere Konzultantica”, kakve god posljedice imala, one neće biti ni približno ozbiljne i dalekosežne kao što će to biti izbor ustavnih sudaca. Osobito ako se sada izabere svih deset. Jednom kada se izaberu ustavni suci su moćniji od svih političara u zemlji zajedno i punih osam godina (a to su mandati dviju vlada!) nitko im ne može ništa. Iznad njih nije nitko, a oni su iznad svih.

Moć i dosege Ustavnog suda najbolje smo osjetili u mandatu suda na odlasku. Pokazali su vrlo jasno da su u stanju srušiti ama baš svaku odluku Vlade, da će se bez pardona umiješati u posao sudbene vlasti i, iz samo njima znanih razloga, izvoditi čudne manevre kako bi poništili pravomoćne sudske odluke. Činili su to u predmetima od najvećega društvenog značaja. Ustavni sud na čelu s Jasnom Omejec je poništio odluku Branimiru Glavašu za ratni zločin, i dao je velik doprinos tome da ni jedan od postupaka protiv bivšeg premijera Ive Sanadera ne završi. Potrudili su se da padne slučaj Ina - MOL, jedna od najvećih afera koja ima izravne posljedice na trenutačnu političku situaciju, koja je Hrvatsku kao većinskog vlasnika u Ini dovela u podređeni položaj, radi koje su pokrenute dvije arbitraže i u konačnici se tiče nacionalnih interesa.

Ustavni sud koji broji zadnje dane mandata čak se usudio otići toliko daleko da je suspendirao i sam Ustav ne dopuštajući primjenu njegovih odredbi o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Izravna posljedica je spašavanje Đure Gavrilovića od kaznenog progona.

S obzirom na to tko ih je i na koji način izabrao, Ustavni sud o kojemu je riječ nije ni mogao biti drugačiji. Ljudi koji su ušli u ovo najmoćnije tijelo u državi (čast nekolicini iznimaka) proizvod su prljave političke trgovine i sitnih pojedinačnih interesa i kalkulacija. Posljedice toga su nam pod nosom, a mi šutke promatramo (i to samo jednim okom) kako se opet radi potpuno ista stvar. Zasad je u priči oko izbora ustavnih sudaca jedino Most korektan. Inicirali su rješavanje problema, uspjeli su za isti stol dovesti HDZ i SDP, a pritom nisu kalkulirali, niti su (koliko je poznato) tražili da u Ustavni sud uguraju svoje kandidate. Ali su se zato hadezeovci i esdepeovci vrlo rado primili posla.

Na početku priče su se još i spominjali neki kriteriji, a osobito je o njima govorio SDP. Puštali su priče da neće pristati na ljude koji se nisu ni s čim kompromitirali te da neće pristati na reizbor ustavnih sudaca. U HDZ-u su barem šutjeli. Ubrzo se pokazalo da su se brzo dogovorili. Formalne kandidature za ustavne suce još nisu počele ni stizati, a već se iz neslužbenih izvora probila informacija o imenima novih deset. SDP je u svoju kvotu od pet sudaca ugurao čak dvoje SDP-ovih zastupnika - Ingrid Antičević-Marinović i Josipa Leku, zatim odvjetnika Veljka Miljevića iza kojega stoji HNS te dvoje ljudi za koje sami SDP-ovci govore da im je najveća preporuka prijateljstvo sa Zoranom Milanovićem. Da bi uhljebili svoje, pristali su na sve HDZ-ove kandidate. A tu je njihov saborski zastupnik Davorin Mlakar, sudac Vrhovnog suda Branko Brkić, odvjetnik Miroslav Šumanović te dvoje aktualnih ustavnih sudaca - Mario Jelušić i Snježana Bagić.

Premda se ustavne suce bira dvotrećinskom većinom (101 zastupnik), politička i moralna odgovornost za to kakav će mu biti idući saziv je prvenstveno na SDP-u. I to iz više razloga. Osnovni je što je SDP bio glavni kritičar aktualnog saziva i pritom išao toliko daleko da se tvrdilo kako možemo i bez Ustavnog suda. Mogu li onda biti pošteni i dosljedni ako će podržati ljude koje su toliko kritizirali?! SDP-ovci su vadili utrobu HDZ-ovu Milijanu Brkiću radi prepisivanja diplomskog rada. Mogu li nakon toga podržati sutkinju Snježanu Bagić koja je prepisala stručni rad, a uskratiti podršku Teodoru Antiću kojeg je plagirala? Budući da su svi u SDP-u pognuli glave i šute, čini se da mogu.