Deseci tisuća ljudi okupili su se na “Maršu promjene” Podemosa u Madridu, tjedan dana nakon povijesne pobjede grčke Syrize. Stranci nastaloj na masovnom pokretu mladih Španjolaca bez posla i bez budućnosti ankete daju više od 30 posto. Prognoze kažu da će nova ljevica, stasala na očaju europskih generacija pokošenih velikom ekonomskom krizom, vlast preuzeti i u Španjolskoj. Tjedan dana nakon Madrida, u Sarajevu se okupilo 200 ljudi, u Tuzli 300, pa još otprilike 100 u Mostaru. U Zenici 50, prenose portali.
Danima su u Bosni i Hercegovini najavljivani prosvjedi u povodu godišnjice demonstracija koje su se lani iz Tuzle proširile po više gradova, ali velika očekivanja nisu ispunjena. Ljudi su ostali kod kuće, bez obzira što velik dio javne scene u BiH podržava te prosvjede, tako da ih je i najtiražniji list, Dnevni avaz, najavio kao “rođendan demokracije”.
Više stotina radnika propalih tvornica iz Tuzle - oni isti koji su nedavno pješačili do Orašja - dugo su prije toga svake srijede dolazili pred zgradu kantonalne vlade tražeći neisplaćene plaće i pon .ovno pokretanje tvornica. Nitko se nije obazirao na njih jer takvih sitnih prosvjeda - tvornica ovamo, rudnik tamo - ima posvuda u BiH. Sve do te srijede 5. veljače, kad je tuzlanska policija izmlatila jednog mladog prosvjednika, a snimka završila na internetu. Umjesto sto, dvjesto, dan kasnije tu je bilo možda i tri tisuće ljudi. I više. Istinski ogorčenih, u što se mogao uvjeriti svaki novinar koji je bio tamo. Bijes je uskoro prerastao u nasilje.
Jedni su, s maramama navučenim na lice, palili zgradu kantona pa općine, dok su drugi, oni stariji i loše odjeveni, pljeskali sa sigurne distance. Treći su, nešto kasnije, krenuli organizirati plenume: intelektualci, studenti, aktivisti raznih nevladinih udruga. Prva dva dana bilo je jako napeto, kad su zapaljene zgrade kantonalne vlade i u Zenici i u Sarajevu, u Bihaću je demoliran motel premijerova rođaka, u Mostaru zapaljene prostorije HDZ-a BiH i SDA. I na tome je stalo. Već trećeg dana prosvjed je pao na 200 do 300 ljudi u centru Sarajeva, plus niz manjih u više gradova, od Goražda do Tešnja.
I to je istina o velikim prosvjedima u Bosni i Hercegovini. Ti su prosvjedi bili nesporno antisistemski, usmjereni protiv aktualnih vlasti. No, kako su u BiH gotovo uvijek u nekoj kombinaciji svi na vlasti, to su bile demonstracije protiv kompletnog političkog establišmenta. Takve su bile mete: izgorio je i dio zgrade Predsjedništva BiH u centru Sarajeva, iznimne simboličke vrijednosti. Prošlogodišnje demonstracije i plenumi u BiH iznimno su važni za vježbanje demokracije, kao što su to kod nas bili, recimo, Facebook prosvjedi. Ali, njihova politička težina bliža je nuli. Kako u Bosni i Hercegovini ne žive ni Grci ni Španjolci, birači su na općim izborima 12. listopada izabrali opet iste ljude. Sviđalo se to Jasmili Žbanić ili ne.