Gradonačelnikov most od milijun kuna s radnim vremenom

Neka se ovo zove Most zaljubljenih! Tim je riječima zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvorio radove na postavljanju novog pješačkog mosta koji će preko Miramarske ulice, paralelno sa željezničkom prugom, spajati Botanički vrt s adrenalinskim parkom iza hotela Esplanade. Pogled na derutnu prugu i aute koji jure ispod podvožnjaka netko bi, baš jako zaljubljen, možda i mogao nazvati romantičnim, ako bi ruku pod ruku s voljenom osobom njime prošetao u suton zimske večeri, s prvim pahuljama snijega obasjanima laganom svjetlosti lampica postavljenih duž rukohvata. No ništa od toga zaljubljeni Zagrepčani i njihovi sve brojniji turisti neće na novom mostu moći doživjeti. On će, naime, biti otvoren samo preko dana, od travnja do listopada. A i tada se zatvara u 19 sati, kad i Botanički vrt u koji vodi, pa će atmosferičnu svjetlost led lampica u rukohvatima moći vidjeti samo putnici dok spuštaju kofere iz pregrada u kupeima i spremaju se za izlazak na Glavnom kolodvoru.

No da su barem nespretno ime koje je gradonačelnik skovao i radno vrijeme mosta (radno vrijeme mosta?!) najveći problemi najnovije investicije koja će zagrebački proračun olakšati za milijun kuna. Ili da se diskutira o njegovu izgledu koji je, prema riječima stručnjaka, staromodan i ne uklapa se u okoliš.

Posao je, a žalosno je da to više i nije vijest, bez natječaja dobio Branko Silađin, Bandićev omiljeni arhitekt koji je na isti način već dobio posao uređenja nove šetnice u centru grada, prozvane Trgom Europe, u nekadašnjoj Cesarčevoj, a potom i dijela Trga kralja Tomislava na kojemu je dio zelenila oko spomenika odlučio zamijeniti granitnim pločama. Njegova je bila i osnovna ideja uređenja Mesničke, no projekta se, kad su krenule kritike na nespretnu realizaciju, javno odrekao.

U razgovoru za jedan portal Silađin je čak javno objasnio kako se u Zagrebu dodjeljuju poslovi. “Nakon što smo završili projekt za Cesarčevu, došao mi je gradonačelnik Bandić i pitao me imam li kakvo rješenje za prostor s kojeg su uklonjene barake za beskućnike”.

I tako je Silađin osmislio fitness park i most. Možda je netko imao bolju ideju. Možda i jeftiniju. Možda su i građani mogli reći što smatraju da je potrebno. Ali nisu imali priliku. U neformalnom razgovoru s gradonačelnikom posao je dobio Branko Silađin, a građani koju godinu kasnije fitness park i most s radnim vremenom. A upravo se u zadnjih godinu dana u Zagrebu događa ogromna stvar, koja pokazuje da se grad može uređivati i drugačije. Riječ je o projektu “Zagreb za mene”, čiji su nositelji i organizatori Društvo arhitekata Zagreb i Akupunktura grada. Recept je jednostavan: imaju budžet za uređenje 17 lokacija. Pitali su građane što oni misle da treba urediti.

I to ne nekom sumnjivom online anketom: izašli su na teren, na placeve i trgove, i na štandovima zapisivali njihove želje i ideje. Objedinili su ih i dali stručnjacima da o njima prodiskutiraju i odaberu najbolje, najvažnije, one s najviše glasova. I to u svim kvartovima, jer Zagreb ne završava kod Kvatrića na istoku i Britanca na zapadu. Tek treba vidjeti kako će se realizacija ovih projekata odvijati, ali način određivanja prioriteta i uključivanja građana i struke u odluke o uređenju grada trebali bi postati primjer transparentnosti i racionalnog trošenja javnog novca.