Govor Vesne Pusić i govor Ivana Vrdoljaka nije iz iste stranke

Sve je na subotnjoj izbornom saboru HNS-a teklo glatko, kao po loju. Bez ijedne opore riječi, uz smiješak, građanski pristojno. Trenutak primopredaje predsjedničke dužnosti kojim je obavljena ta famozna “generacijska tranzicija” na HNS-ovom stranačkom vrhu bio je, u maniri oskarovskog spektakla, popraćen prigodnom glazbom što se iz razglasa razlegla dvoranom.

Na kulisama te predvidljive, uglađene stranačke predstave, međutim, održana su dva znakovita govora - prvi, oproštajni predsjednice na odlasku i drugi, nastupni njezina nasljednika. Ta dva govora daju naslutiti da bi promjena u HNS-u mogla biti dramatičnija nego što u toj stranci žele glasno priznati.

Opraštajući se od liderske funkcije, u jednom od možda najupečatljivijih govora u političkoj karijeri, Vesna Pusić je mlađim stranačkim kolegama pokazala kako mora zvučati politički govor koji se drži u važnim političkim trenucima. Govorila im je o srži sadašnjeg političkog trenutka u Hrvatskoj obilježenog povratkom straha kao instrumenta političke borbe. Podsjetila ih je da su kao članovi liberalne stranke dužni braniti prostor slobode i ključne vrijednosti ugrađene u temelje liberalne demokracije.

Govorila im je o slobodi od straha, o pravu svakoga da javno kažu tko je i što je bez obzira na identitetske razlike. Posebno ih je opominjala na opasnost šutnje koja se hrani strahom i pozvala ih da budu budni u prepoznavanju zla netrpeljivosti koje kroz povijest ne nestaje već samo mijenja oblik.

A zatim, sasvim drugačiji govor netom izabranog stranačkog lidera. Tehnokratski bezličan, lišen političkog sadržaja i uvjerenja.

Govor nakrcan frazama “o dubinskim strukturnim promjenama” kao da je prepisan sa službenih stranica kakvog ambicioznijeg regionalnog proizvođača generičkih lijekova. Sipao je Vrdoljak fraze o “izvrsnosti”, “kreativnosti” “ i “inovativnosti”, pa o “novim tehnologijama”, “kompetitivnosti”, “umrežavanju i dizanju funkcionalnosti na jednu višu razinu”, o “učećoj političkoj organizaciji”, pa o “jasnom vodstvu, preciznoj strategiji i sinergiji nositelja vizije i strategije razvoja” i sličnim zvizdarijama... I na kraju, mlak i mlitav pljesak.

Reklo bi se da Vesna Pusić i Ivan Vrdoljak nisu članovi iste stanke. Niti ih je isto sunce grijalo.