Gostoljubivi navijači postoje samo u pričama

Nekoliko sati nakon objave vijesti da su Zvezdini vaterpolisti na splitskoj rivi spašavali glavu bijegom i skakanjem u more, na portalu Marce otvaram vijest pod naslovom “lamentable agresion a un aficionado blanco”. Video “žalosnog napada na navijača bijelih” ne traje dulje od deset sekundi, sve se odigrava pod tribinom madridskog Wanda Metropolitano stadiona nakon gradskog derbija. Neki Atleticov huligan strčao se da s leđa šakom u potiljak pogodi navijača u Realovu dresu. Kad muškarac u pratnji Realova fana stane u zaštitu šokiranoga kolege, huligan podigne kapu s poda i baci mu je u lice, tražeći još malo fizičkog kontakta. Kompletan igrokaz, naravno, začini rafalom psovki...

Prije nego što požurimo sa zaključkom da divljim balkanskim plemenima “malo za sriću triba”, ne bi bilo zgorega progovoriti o prodoru huliganstva u sportski mainstream, neovisno o tome kako se zove država u kojoj se nasilje događa.

Neki dan je Daily Mail pisao o Evertonovu navijaču kojem je izvjesni Millwallov idiot nožem rasjekao obraz, samo zato što je pripadao krivom plemenu i usudio se pokazati grb u pogrešnom dijelu grada. Pitomi navijači koji će svakoga gosta dočekati raširenih ruku postoje još samo u nostalgičnim pričama naših roditelja ili u bajkama. Scenu kontroliraju ultrasi u čijem je svjetonazoru da teritorij treba biti prepoznatljivo zapišan. Svaki uljez na tom teritoriju zaslužuje dobiti “po lampi”. Neće to utješiti nesretne Zvezdine vaterpoliste, ali ne bi se na splitskoj rivi u subotu bolje provela ni grupa Dinamovih ili Rijekinih navijača ili igrača u trenirkama s klupskim obilježjima.

Dio javnosti koji u ovakvim prilikama refleksno zaziva neku našu Margaret Thatcher, koja će huligane potrpati u kaveze, promašuje metu. Zakoni već postoje, mnogi su prekršitelji zahvaljujući njima već diskvalificirani s tribina, nakon čega su svoj višak negativne energije krenuli ispuštati na drugim gradskim lokacijama. Dio huligana s rive u međuvremenu je pohapšen i čeka ih suočavanje s pravosuđem, ali ne vjerujem da će iz tog klinča oni izaći pokajnički skrušeni i voljni da sutra šire toleranciju po svijetu. “Naravoučenije” ove priče zvučat će vam cinično, ali provjereno je u stvarnosti - ako ne želite ekscese, bit će pametno da tuđim dvorištem ne hodate s istaknutim klupskim obilježjima.