Matija Horg obožava kuhati i baš ga je kuhanje, potreba da na stolu ima namirnice koje poželi, i to vrhunske kvalitete, na koncu usmjerilo na njivu, baviti se poljoprivredom.
- Dosta pratim kuharske trendove. Zapravo, ja sam po struci medicinski tehničar, ali sam se prekvalificirao u kuhara jer uživam u kuhanju, to mi je velika strast. A onda mi je kuhanje dalo prvi impuls i kasnije sve veću motivaciju da sam počnem saditi, eksperimentirati s u nas malo poznatim vrstama povrća, kasnije se i sve ozbiljnije okretati poljoprivredi. Nisam mogao naći sastojke koji su mi trebali pa sam odlučio mnogo toga čega nije bilo po dućanima kod nas pokušati uzgojiti sam - tako je to riješio kulinarski entuzijast.
U Vinkuranu nedaleko od Pule, na OPG-u Horg, na sve je strane egzotičnog voća i povrća, ekološki uzgojena, u Horga je jestivo čak i cvijeće. U regiji se pročuo upravo po jestivim dalijama, kadificama, nevenima, maslačcima, cinijama, različku, petunijama…
Za cvijećem je velika potreba, uglavnom ga traže po restoranima, pripovijeda.
- Kad sam kuhajući shvatio koliko nam nedostaje cvijeća kupio sam knjigu ‘Jestivo cvijeće’ i krenuo proučavati, ubrzo potom i uzgajati. Jer, cvijeće je već neko vrijeme dio kulinarskih trendova, a ono cvijeće kojega je kod nas na tržištu je pitaj-boga-od-kuda, stoji po frižiderima tko-zna-koliko dok ne dođe na stol. Ja pak svoje uberem i odmah vozim klijentu, tako da dobije ekstra svježe, friško”, kazuje ubirući nježne ljubičaste petunije što rastu pored meksičkog tomatilla.
Farma od jednog hektara
Nije Horga za ljetnih mjeseci lako uhvatiti za razgovor. Ili je na farmi, u poslu, ili dostavlja plodove s farme u restorane u Rovinj, Rabac, Bale…
- Sve što prodajem uberem neposredno prije. Od polja do stola stiže za minimalno vremena - ponavlja činjenicu koju ističe kao jednu od najbitnijih u njegovu poslu.
- Kadifica je slatkasta okusa, meni je dragoljub najbolji za jesti, vrlo pikantan. Neven je slatkast, karanfili kiselkasti - nabraja dok šećemo poljem.
Svaki cvijet ima svoju esenciju. Može se koristiti cijeli, zajedno sa stabljikom i lišćem ili samo latice; obogaćuje okuse jela, dade mu posebnu notu ili mu posluži za ukras.
- Dragoljub ide uz carpaccio od ribe, sirova riba i dragoljub idu savršeno, ovo drugo cvijeće ide uz razne rižote, dođe gotovo kao začin. Može i u salate ići, od klasičnih nadalje… Još uvijek će puno ljudi kad spomenem jestivo cvijeće ostati začuđeno, ponešto sumnjičavo. Ali, prije dvadeset godina u nas nitko nije jeo ni batat, pa ga sad svi jedu. Samo je pitanje vremena kad će nešto zaživjeti na stolu. Većina dobro reagira na cvijeće, ako već nije ranije, rado će ga probati kad im ponudite, pogotovo gosti u kvalitetnijim restoranima koji imaju povjerenje u kuhare. Dostavljam isključivo u restorane, u dućanima ne prodajem, ono što ja sad uberem do kupca stiže u najkraćem roku. Sve moje voće i povrće, a posebno cvijeće koje je dosta osjetljivo, ne traje jako dugo. Ciljam na kvalitetu, ne na kvantitetu. Na početku je mnogima oko mene bilo čudno kako ja, uza sve drugo, sad uzgajam i cvijeće, često pitaju kako to uopće uspijem prodati. No, kad im objasnim i kad probaju moje cvijeće, obično im se svidi. Jako je bitna edukacija, svako novo povrće koje zasadim prvo ga isprobam u raznim receptima, tražim po internetu, a onda prezentiram drugima - govori pa dok prolazimo pored puzajućih dragoljuba nudi jednostavan recept: “Nasijecite mladu blitvu na tanke trakice, dodajte malo rajčica, malo ljubičastog luka, gore dragoljub i to je to. Fantastično. I ukusno i dekorativno, jer dragoljub ima latice u raznim bojama, ima ih žutih, crvenih, roza, bijelih, pa to dosta atraktivno izgleda na tanjuru.”
FOTOGALERIJA: OPG Matije Horga
Puno je kadifica.
- Raste kao luda, poput korova, ima je sve do prvog mraza - kaže. Dragoljub je zahtjevniji, oko njega treba puno više pažnje i posla. Traži vode - ne previše, ne premalo, listovi mu znaju početi žutjeti, treba dodavati hranjiva.
Farma je velika oko hektara.
- Ovo je taman za jednog čovjeka, da imam više morao bih zapošljavati radnike, a danas nitko neće raditi na poljoprivredi. Gotovo sve radim sam, za berbe mi pomognu mama, tata i djevojka Sanja - tumači.
Krastavci kao klikeri
U Horga je na sve strane u našim krajevima slabo poznata povrća. Minijaturni meksički krastavac, malo veći negoli kliker, nalik kakvoj minijaturnoj lubenici. Bamija.
- Imali smo i armenske krastavce, narastu do 70 cm i tri kilograma težine. Uništila mi ih je plamenjača, gljivična infekcija koja dođe nakon kiše - priča.
Žute lubenice baš su, što se ove sezone tiče, došle svome kraju. Puno je tomatilla, to je meksičko povrće čija je u nas poznatija inačica peruanska jagoda. Doduše, tomatillo je povrće, a peruanska jagoda voće, ali botanički gledajući, srodni su. Tomatillo je zelen, okusa između limete i kisele jabuke. “Od njega znam raditi i voćne salate, makar je povrće, ali savršeno paše uz voće. Krenuo sam ga uzgajati jer ga nije bilo kupiti u Hrvatskoj. Bilo je to unazad desetak godina. Nabavio sam sjeme, otac radi u inozemstvu pa ga je donio iz Meksika, baš kao i čili papričice.”
Prvi je tomatillo posadio na prozorskoj dasci svoje momačke sobe. Soba je uskoro počela sličiti na kakav rasadnik, jer su krenule rasti i čili papričice, pa je kupio prvi mali plastenik. Tako je krenuo.
“Kad mi je tomatillo narastao na prozoru, bio sam ushićen. Jer, posadiš, gledaš kako raste i prvi put imaš priliku probati neko posve novo povrće koje nigdje nisi mogao kupiti. To sam osjetio kao golemu nagradu! Ljudi kad su čuli da se bavim poljoprivredom počeli su mi nuditi i svoje njive. Došla je susjeda iz sela i rekla: ‘Imam tu, preko puta, dvije velike njive. Hoćeš obrađivati?’ Odvratio sam joj da nemam novca za investiciju u zemlju, a ona je kazala: ‘Uzmi, ne moraš platiti. Samo obrađuj, da ne stoji zaraslo.’
Sad sam već jednu od te dvije njive kupio, drugu ću ove godine. Došao je potom DRUGI susjed I rekao: ‘Uzmi i moju. Stoji. Ne treba mi. Radi, samo da ne bude šikara…’ I tako sam krenuo, imao sam I nešto moje zemlje.” Sve vrijeme, kaže, “puno radi i puno uživa.”
“Prođem po vrtu, uzmem si sve što mi treba za jesti i napravim si jelo. Evo, recimo, jučer, uzmem tikvice, napravim ih na roštilju, kajganu od jaja mojih kokoši, salatu si uberem… To je nekad bilo posve normalno, da ne ideš u trgovinu kupovati, a danas je pak postalo normalno ono nenormalno, da sve kupuješ u dućanu i da oko Nove godine jedeš - jagode. Katastrofa!”
U Horga je veliki plastenik od 120 kvadrata, rajčice sad već visoke oko dva metra vise na špagama, između njih rastu kadifice, dobre su, objašnjava, i kao repelenti, miris kadifice tjera štetočine. Cijeli je vrt prošarala zelena menta, ona je, dometne, “korov, nju ne možete istrijebiti. Od nje radim odličan sok.”
Malo dalje su nastambe kunića, iza njih patke imaju svoj bazen. Na susjedovoj njivi koju obrađuje pokazuje nam kukuruz šećerac, potom dinje, oko njih cvjetaju petunije.
Kukuruz šećerac i bamije
“Obožavam šećerac, zato ga i imam ovoliko. No, šećerac koji kupite na tržnici ne može se mjeriti s onim što dobijete kad ga iščupate iz vrta i odmah pripremite. Jer, on jako brzo gubi svoje prirodne šećere.”
Dolje, na druge dvije njive, od kojih svaka ima više od 2000 kvadrata, rastu tikvice, krastavci, paradajzi, bamije i tomattilo. “Tomattilo se ove godine razmnožio sam, uopće ga nisam sadio. Posvuda ga ima, gdje god je pao po jedan plod sad raste nova biljka.” Tomattilo raste slično rajčici, grmoliko. Ne napadaju ga bolesti, jer je nova sorta, nisu štetnici naviknuti na njega. Dobro je zaživio, u restoranima često nude salatu u kojoj su žute i crvene rajčice i tomatillo, limeta zelene boje, taj kolorit na tanjuru dobro izgleda.
Cvijeće je Horg počeo uzgajati ima dvije godine. Sadi ga između i okolo povrća, “jer pčele dođu na cvijeće, onda opraše cvijet, opraše mi krastavce, papriku, paradajz. Privuče ih miris cvijeća, tako da mi pčele pomažu. Ali, tako je i s drugim životinjama na farmi, svaka ima svoj posao, nisu one tu samo da posluže za hranu. “Zečji izmet je gnojivo koje se može upotrijebiti odmah za gnoj, friško. Nije to kao s kravljim izmetom koji mora stajati godinu dana. Patke čiste vrt od puževa, skidaju krumpirove zlatice. Guske nam služe za čuvanje, jako su dobri čuvari, jer ja ovdje na farmi ne živim. Kokice nesu jaja i čiste od korova.”
Kućni ljubimac
Jedino je Ron kućni ljubimac. Za koji dan će mu godinu dana, Horg ga je udomio.
Pipi, veliki bijeli gusan, šef je farme. “Taj je ugrizao sve moje pse, i Rona je naganjao, malu djecu je uštipnuo. Star je oko tri godine i ima svoje tri ženke, kad one snesu jaja taj je totalno lud, nitko ne može priči u taj dio…” No, Horg je jedini koji u okolici drži guske, pa su njegove guske atrakcija.
“Dolaze i djeca iz vrtića gledati, jer danas više malo tko da drži životinje, svi su od svojih vrtova napravili bazene i apartmane.”
Do prije tri godine radio je u dućanu za kućne ljubimce, zapravo imao je dva posla - dućan i njive na kojima je uzgajao voće i povrće. “Ujutro bih bio na farmi, popodne na poslu, u dućanu. Ili obrnuto, zavisi koju sam smjenu imao u dućanu. Tako sam radio neko vrijeme i onda se posve odlučio okrenuti poljoprivredi.”
Svake godine uvodi barem po jednu novu vrstu povrća, nešto čega u ovom dijelu svijeta nije puno ili ga nije uopće. “Prvo to testiram za sebe, da vidim kako će rasti, kako prihvaća ovdašnju klimu. Pa, ako vidim da dobro ide, krenem s tim iduće godine u većim količinama. Ove godine smo, primjerice, testno uzgajali jagodičasti špinat. Biljka ima listove okusa špinata, ali plod raste na stabljici, štapiću od desetak centimetara, poput malina, izgleda kao štap pun malina. To sam, eto, sad probao. Iduće ćemo ga godine saditi puno više, pokazao se odličnim. Bilo ga je dosta ovog proljeća po vrtu, brzo je narastao i jako brzo je i otišlo. Potječe iz Sjeverne Amerike”, zadovoljno će Horg.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....