DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA U koroni je, između novca i patriotizma, američka desnica izabrala novac

Velik dio američke javnosti koji navija za to da se protuepidemijske mjere jednostavno ignoriraju, budući da štete gospodarstvu, ujedno se ponosi činjenicom što je vojska SAD-a najmoćnija na svijetu.

Današnje doba dronova i manipuliranja oružjem na daljinu promijenilo je doživljaj ratovanja na Zapadu. Svaki se vlastiti ubijen vojnik, čak i u SAD-u, danas broji takoreći kao neugodna iznimka. To je, srećom, jedan od razloga što Zapad ratuje sve manje – ne može podnijeti vlastite ljudske gubitke. Sjedinjene Američke Države doskočile su problemu tako što su mnoge vojne poslove na terenu, a njima je “teren” svaki kontinent i svako more, prepustile privatnim kompanijama, plaćenicima, čija se smrt ne mora žaliti u javnosti. Kao da gledamo Rimsko carstvo na vrhuncu moći, moći koja neće potrajati, jer je više malo tko spreman za to carstvo podmetnuti glavu, čak i najsiromašniji.

Američka vojska izgubila je dosad u pandemiji koronavirusa 32 pripadnika. Ne bi se dobro provela bilo koja sila zemaljska da im pobije toliko vojnika. Odnio je koronavirus dosad, kažu službeni izvori, i 1130 života američkih vojnih veterana. Znači, ukratko, američki desničari navijaju za to da umru oni u koje se najviše uzdaju, kojima se najviše ponose. Između novca i patriotizma, američka je desnica očito izabrala novac.

Američka vojska raspolaže s proračunom većim od 650 milijardi dolara. Toliko, primjerice, zajedno nemaju kineska, indijska, ruska, japanska, britanska, francuska, njemačka i talijanska vojska. Dakako, stane li privreda, neće više biti toliko novca za njih, pa će se onda možda ogoliti činjenica da tolika vojska i nije potrebna, pa će se onda možda ogoliti i činjenica da tolika vojska društvu zapravo šteti, pa će se onda možda ogoliti činjenica da Amerika, unatoč svoj svojoj sili, gubi ratove već dulje od pola stoljeća…

Sjedinjene Američke Države, razumije se, neće propasti, ali to društvo očito više ne vjeruje niti samo sebi i već se dogodilo to, s ovom pandemijom, da su izgubile primat u svijetu, da više nisu uzor mnogima koji su o njoj sanjali. Tako kako se odnose prema vlastitim građanima, nije više privlačno gotovo nikome izvan nje. Sloboda izbora koja se izvrće u teror nad slabijima, ne može se više umotati ni u kakav privlačan, šareni papir.

Čak možda niti Hollywood, kulturna mašinerija bez premca u povijesti, mašinerija djelotvornija i od Američke vojske, više neće moći promijeniti takav globalan doživljaj još uvijek najmoćnije države svijeta.