GDJE POVUĆI GRANICU?

Djeca i moda: Djetetove modne želje treba poštovati, ali odjeća Lady Gage nije za sedmogodšnjake!

ZAGREB - Znam da ovo može zvučati kao još jedna u nizu roditeljskih idealizacija, no moja Eva, koja uskoro navršava 12 godina, doista je oduvijek znala što želi - sa 6 mjeseci prstićem je birala haljine i boje. Eva je uvijek bila i ostala svoj vlastiti stilist, s vrlo jasnom vizijom, sa stilom koji je toliko precizan da bi bilo najbolje da ga i sama kopiram - govori Dora Ruždjak Podolski, kazališna redateljica, mama djevojčice koja, čini se, od najranije dobi savršeno razumije jezik odjeće.

Možda će nekome njezine riječi djelovati, kako što sama kaže, kao tipično, zaljubljeno roditeljsko pretjerivanje, no ‘odgovorno tvrdim’ da je modno osviješteno malo dijete puno češći fenomen nego što mislimo.

Znam jednu djevojčicu koja je na svoj drugi rođendan vrištala da želi hlače i majicu sa Šiljom i odbijala svaku mogućnost da odjene škotsku suknjicu i košuljicu koju joj je mama priredila. Doista, mnoga djeca veoma rano - ako se mene pita, prerano - nekim čudnim instinktom shvate da ih odjeća prva definira, da je ona ekstenzija onoga što oni misle o sebi i veoma rano viču ‘ja, ja, ja bijaam’.

Odijelo čini čovjeka

Kao što je odavno jasno već svima, mi se odijevamo onako kako se odijevamo da ne bismo onima koje susrećemo objašnjavali tko smo ili što smo, što nas veseli, kakvu volimo glazbu, s kakvim se ljudima družimo, kojoj supkulturi ili socijalnoj grupaciji pripadamo… Netko se može pobuniti, povikati ‘odijelo ne čini čovjeka’, to je odvratna konzumeristička misao… No, realno gledano, ma koliko mi na to zatvarali oči, jako je teško izbjeći da odjeća - na prvi pogled - govori ‘glasnije od nas’. Sve one mlade djevojke spremne na opačine da se dočepaju Guccija o tome ne razmišljaju, one to žive. Trebaju li i djeca?

Na neki čudan način, djeca veoma rano počinju razumijevati snagu vizualne poruke, možda i zato jer odrastaju uz vizualne medije. Kad im je dopuštena mogućnost da biraju, ona biraju točno ono što izražava neka njihova htijenja, uvjerenja, stavove (i djeca su ličnosti, zar ne?). Dobro, priznajem, šest mjeseci je doista rano, no sklona sam povjerovati kazališnoj redateljici koja i zbog svog posla mora znati što za životnu predstavu (jer cijeli svijet je pozornica) znači dobar kostim.

Fenomen zvan Tavi

Vjerojatno to jednako dobro znaju i kazališni glumci Nataša Dorčić i Sven Medvešek. Njihova sina Tita Emanuela vidjeli smo nedavno po portalima odjevenog kao engleskog dandyja ili možda neku našu domaću verziju proslavljene male Tavi.

Tavi Gevinson, s bakinim naočalima i šeširima, imala je samo 11 godina kad je iz svoje dječje sobe u predgrađu Chicaga pisala veoma upućeni blog o stilu (style rookie). Sa svojim modno-kulturalnim komentarima uspjela je uzbuditi duhove i animirati ne samo dizajnere nego i novinare New York Timesa koji su o njoj odlučili pisati. Uskoro je počela dobivati počasna mjesta u prvim redovima modnih revija i sad, kad joj je već 15 godina, i ozbiljne novce, za svoj blog o modi.

Dakle, djeca instinktivno shvaćaju što odjeća koju biraju govori o njima, no to ipak možda bolje razumiju roditelji (ali, ne baš svi). Kako pomiriti dječje želje i naše malo dublje razumijevanje onoga što odjeća govori o nama i njima? Trebamo li baš sve dopustiti? One užasne, sintetičke, pink gadarije? Prostačke minice kakve nose pop zvijezde na MTV-u? Poluvisoke potpetice na dječjim cipelama kakve su Cruisovi dopustili maloj Suri? Muška odijela kakva nosi mala Shiloh Pitt jer želi biti poput starijeg brata ili tate?

Doduše, ima puno roditelja koji su luđi od svoje djece, kojima ne smeta hiperseksualizirana ili seksualizirajuća odjeća na njihovim djevojčicama, koji ne vide ništa loše u tome da ih od najranije dobi usmjeravaju da vrijede isključivo po tome koliko su hot, čak im to i govore. Da nema takvih nezrelih, nerazumnih ljudi koji nisu trebali postati roditelji, trgovine po svijetu ne bi prodavale tange za djevojčice od sedam godina ili mrežaste čarape kakve su nosile cure u onom starom, genijalnom filmu ‘Slatka Irma’ o pariškoj četvrti crvenih lampi.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 12:39