Davor Bernardić je slab vođa, ali ne može sav grijeh biti u njemu

U redu, treba li sada hvaliti Davora Bernardića jer je donio radikalno pozitivnu odluku da će ubuduće na izbornim listama Socijaldemokratske partije svako drugo mjesto zauzimati žene? Jer, realno govoreći, u hrvatskoj politici odavno se nije pojavio inkluzivniji prijedlog, koji bi trebao osigurati ravnopravnost skupini koja je duboko zapostavljena na mjestima na kojima se donose odluke, i u ovoj zemlji, ali i u velikoj većini država, čak i s razvijenom demokracijom.

U normalnim okolnostima trebali bi profitirati i Davor Bernardić i SDP. On, jer kao šef stoji iza odluke da se kandidatkinje izjednače s muškarcima, a stranka jer bi dio žena u biračkom korpusu, valjda, morao honorirati tu političku odluku Socijaldemokratske partije. Tek treba vidjeti kako će izgledati u praksi, ali sigurno je riječ o važnoj odluci koja otvara priliku da žene dobiju ravnopravnu ulogu u politici, i vjerojatno će povući i neke druge stranke na sličan potez. Baš kao što je i najava prema kojoj će SDP-ovi kandidati prolaziti kroz unutarstranačke izbore ako žele završiti na izbornim listama za Sabor ili Europski parlament, što je također zanimljiv iskorak.

Ali, unaprijed možemo zaključiti kako ni ovakve pozitivne odluke neće imati poseban efekt. Jednostavno, nije se teško složiti sa zaključkom Hrvatske udruge za odnose s javnošću gdje su čelnika SDP-a opisali riječima: “Neuvjerljiv, neautentičan i monoton u komunikaciji, s nedostatkom liderskih osobina. Od šefa oporbe zaista bismo očekivali puno više na komunikacijskom polju, osobito kad se uzme u obzir koliko su mu vladajući u protekloj godini dali prilika na kojima se mogao nametnuti i žestoko poentirati”.

Ocjena je precizna, kakvi god bili motivi, jer koliko god je sadržaj važniji nego forma, ostaje činjenica da SDP kontinuirano klizi dolje. Cinici bi rekli da barem tako prati trend europske ljevice - prije godinu dana u Njemačkoj je SPD bio u ravnini s CDU, a sada je na rekordno niskih 17,5 posto, samo postotak iznad neonacističkog AfD-a. Francuski socijalisti su se u posljednjih pet godina srozali s 30 na 6,4 posto glasova, a u Španjolskoj lijevocentristički PSOE, koji je prije desetljeća vodio državu, više nije ni najjača oporbena stranka. Društvo s Iblerova trga prati lijeve trendove, ali sigurno ne pomaže kada ih vodi osoba koja nikada nije radila ozbiljan posao, a nije ni dobar prodavač iluzija koji zna uvjeriti javnost da je bolji nego što stvarno jest.

Ukratko, Bernardić je slab, ali nije sav grijeh na njemu. Jer, kada je vođa tako loš da to svi vide, zašto ga ne smijene i ne dovedu boljeg ili bolju, kakvi bi se, valjda, našli između dvadesetak tisuća članova stranke. Odgovor bi mogao zvučati strašno - jer u današnjem SDP-u nema osobe za koju se može staviti ruka u vatru da je sposobna ujediniti posvađane frakcije, a zatim uvjeriti birače da glasaju za socijaldemokrate.

Sada se vidi u kolikoj je mjeri SDP obezglavila ostavka Zorana Milanovića, a izborni poraz i propast planova o povratku na vlast ostavili traume. Već je tada, prije godinu i pol, bilo vidljivo da na Ibleru nemaju osobu čiji bi izbor motivirao SDP-ovo članstvo, ali i birače ljevice. I jedni i drugi su 2007. tražili novo lice i izabrali Zorana Milanovića, no ovo je drugo vrijeme. Danas najveći Bernardićevi kritičari podržavali su Orsata Miljenića koji se u četiri godine na položaju ministra pravosuđa nije uspio politički profilirati, a koliko su ga podržavali birači ljevice, pokazali su izbori na kojima je osvojio samo 1,3 posto preferencijalnih glasova. Usto se kompromitirao braneći “lex Perković”, a nije jako šik za potencijalnog lidera ljevice ni podatak da se kao odvjetnik bavio ovrhama.

Prošlo je 18 mjeseci, ali promijenilo se nije ništa. SDP nema viziju, identitet, ni sposobnost artikuliranja ideja za koje se zalaže. Kada je tako, nikoga ne može iznenaditi kad uspješna sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček bez imalo rezerve izjavi “da se nada da će vodstvo na čelu s predsjednikom Davorom Bernardićem znati prepoznati trenutak i časno uzmaknuti i prepustiti kormilo stranke nekom novom timu”. I u nastavku verbalno sahrani ozbiljnog političara kao što je Tonino Picula jer je najavio da se želi kandidirati za predsjednika Republike, te predloži Zorana Milanovića, pod kojim su godinama uzastopno gubili izbore, a sada je stranka pred bankrotom zbog nagomilanih dugova.

Sumnjamo da će se bilo što promijeniti i kada se na predstojećoj Izvještajnoj konvenciji donese važna odluka o ravnopravnom statusu političarki unutar SDP-a. Čak ako tada prevlada njegova struja, Davor Bernardić će teško uvjeriti birače da se vrate SDP-u jer on u dosadašnjem mandatu nije pokazao ništa što se očekuje od čovjeka koji je potencijalni premijerski kandidat. Samo, zašto bi se predao, jer čime će se baviti u životu ako dopusti da ga se detronizira s funkcije predsjednika SDP-a?